‘Biseri’ i afere po kojima ćemo pamtiti 2022. godinu

Na izmaku je 2022., poprilično dobra godina za Hrvatsku. U godini isporuke, kako je nazivaju premijer i ministri, ostvarili smo uvjete za ulazak u eurozonu, šengen, nakon 300 godina povezali hrvatske i europske granice Pelješkim mostom, rasle su socijalne naknade, plaće, mirovine… Međunarodni ugled Hrvatske nikad nije bio veći, sve zahvaljujući vojsci ljudi predvođenih hrvatskom Vladom, koji su radili na spomenutim, ali i drugim važnim ciljevima.

No, nije sve bilo savršeno u 2022., ni kad je riječ o događanjima, a još manje o pojedincima koje ćemo pamtiti po „biserima“ od kojih mnogi nisu mogli proći neprimijećeno ni na međunarodnoj sceni.

Vojsku takvih „igrača“ predvodio je hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je svojim skandaloznim izjavama Europu i svijet šokirao na redovnoj bazi tijekom čitave godine. Pokušavao je staviti veto na ulazak Finske i Švedske u NATO, zanijekao je genocid u Srebrenici, a o proruskim izjavama vezanima uz rat u Ukrajini mogli bismo pisati do sutra – od one da je Ukrajina korumpirana zemlja kojoj nije mjesto u NATO savezu, preko one da je na prijevaru dobila kandidatski status za EU, pa sve do uskraćivanja suglasnosti za sudjelovanje Hrvatske u vojnoj obuci Ukrajinaca. Zahvaljujući takvih potezima, hrvatski je predsjednik postao zvijezda u Putinovim medijima dok se civilizirani svijet nad njima zgraža.

Protiv spomenute obuke ukrajinskih vojnika u sklopu europske misije ruku u Hrvatskom saboru krajem godine dignuli su zastupnici Domovinskog pokreta predvođeni svojim šefom Ivanom Penavom. Koji je istovremeno i gradonačelnik Vukovara, grada koji je prije 30 godina, više od drugih u Hrvatskoj, osjetio zlo kakvo se danas događa u Ukrajini. Zbog toga bi baš Penava, više od drugih, trebao razumjeti koliko je važno pružiti podršku napadnutoj zemlji, žrtvi daleko većeg agresora. No, Penava je svjesno zažmirio na patnju, istu patnju kakvu njegov Vukovar i danas pamti. Licemjerno i tužno.

Još goru stvar od podizanja ruke protiv pomoći Ukrajini učinili su oni zastupnici koji su na dan glasovanja o toj odluci odlučili šutjeti i biti neutralni, neuspješno tražeći izlike u tobožnjoj neustavnosti odluke koja je očito promaknula i samom Ustavnom sudu. Tu su ekipu pak predvodili Nikola Grmoja koji je ove godine preuzeo ulogu neslužbenog Mostovog lidera i „zasjao“ na političkoj pozornici (sjetimo se samo famoznih sjednica tzv. Antikorupcijskog vijeća na kojima su mu svjedoci koje je sam zvao očitavali bukvice) te wannabe premijer Peđa Grbin koji je uspio u onome što ni jednom drugom predsjedniku SDP-a do sada nije pošlo za rukom. Nekad drugu po snazi stranku u zemlji srozao je na jedva 12 posto podrške birača i izgurao na političke margine. U maniri velikoga vođe, proveo je temeljitu čistku u SDP-u, a velik dio članova koje nije izbacio, stranku su napustili sami.

A iz vodeće hrvatske stranke, HDZ-a, ovoga je ljeta promptno ‘izletio’ Damir Škugor, prvoosumnjičeni u aferi INA. Škugora i njegove kompanjone tereti se da su iz jedne od najvažnijih nacionalnih kompanija malverzacijama izvukli više od milijardu kuna, a uhićenje i isključenje stranke još su jednom potvrdili Plenkovićevu mantru o tome kako, kada je riječ o kriminalu – nedodirljivih nema.

Javnost je ove godine šokirao i potez prve dane. Dok predsjednik Milanović oduševljava ruske i bjeloruske medije, u domaćima je „zasjala“ njegova supruga Sanja Musić Milanović nakon što je otkriveno da je sređivala ocjene sinu gimnazijalcu. Svjedočili smo tako sredinom godine aferi ‘daj 5’ koja je u uglednu zagrebačku Klasičnu gimnaziju dovela inspekciju, USKOK, policiju, a učenicima koji za svoje petice zaista uče ostavila gorak okus. Za skandal nitko nije odgovarao, niti se ispričao.

Baš kao ni za gore navedene postupke i izjave aktera zbog kojih smo se tijekom godine crvenjeli ili ljutili, ovisno o prigodi. Većina njih ostaje ne sceni i u 2023. godini pa nije teško pogoditi da ćemo se bisera još naslušati. Ipak, nadajmo se da će ih biti što manje.