Prva godina župana Marušića ispunjena spoticanjem na kosti koje stalno ispadaju iz ormara

Točno je godinu dana od stupanja na vlast župana Marka Marušića i njegove zamjenice Marije Jungić iz redova HDZ-a. Točnije, godina je od “preuzimanja odgovornosti” za Bjelovarsko-bilogorsku županiju, kako je politički korektnije reći.

Razlikuje li se po bilo čemu BBŽ danas od one koju je vodio sada već “zaboravljeni as” Damir Bajs? I odmah odgovor – nebo i zemlja!

Marušić je često znao reći da je došao na posao stečajnog upravitelja, a ne župana. Naime, unatoč neprekidnim nastojanjima da uđu u trag svim vidljivim i skrivenim financijskim obvezama, nitko sa sigurnošću ne može reći da je pronađen svaki trošak koji dolazi ili će tek doći na naplatu. Kosturi iz ormara neprekidno se koturaju stepenicama Županije.

Upravo je financijsko (pre)zaduživanje detektirano kao najveći grijeh bivše vlasti. Marušićev odgovor je financijska odgovornost i štednja. I tu dolazimo do jednog od najvažnijih iskoraka – otvaranje svih računa i plaćanja javnosti, dostupnost svakog podatka bilo kojem građaninu koji za to pokaže interes.

Da se javnosti ne boji, već da mu je ona saveznik, Marušić je pokazao i emitiranjem uživo svih sjednica Županijske skupštine. Bajs nije dopuštao ni novinarima snimanje mobitelom, a sada svatko može pratiti tijek sjednica iz svog stana ili ureda. Sada je to već postao standard bez kojeg teško možemo zamisliti rad neke javne ustanove.

Još nije ni zagrijao stolac u uredu, a na stolu samo problemi: bjelovarska bolnica, gudovački sajam, daruvarska Vodoprivreda… Korak po korak, surađujući s gradonačelnicima i načelnicima, ali s državnom vlasti, nova ekipa pronalazila je rješenja za akutne i kronične kancere i gnojne čireve na županijskom tkivu. U državnom proračunu nađen je novac za otplatu kredita za bolnicu, u rješavanje dubioze zvane Bjelovarski sajam uključen je i drugi suvlasnik – Grad Bjelovar i zaposlenici si isplaćuju plaće bez intervencija iz proračuna, Vodoprivreda je dokapitalizirana i spašeno je više od 100 radnih mjesta…

Umjesto isključivosti i Bajsovog vladanja po principu “mozak i ekstremiteti”, Marušić demonstrira uključivost i oslanja se na suradnike tražeći od njih da sami rješavaju probleme i odgovorno vode tvrtke i institucije. I da se odviknu od “jokera” zvanog županijski proračun kao bankomata iz kojeg cure kune.

Gradovi i općine u županiji imaju partnera, a i županija ima partnere u lokalnoj sredini. Umjesto estradizacije županske dužnosti, Marušić se prikazuje kao radnik, prvi među jednakima, koji će se izboriti za dječje igralište, zdravstvenu zaštitu građana, gimnazijsko odjeljenje u Čazmi i Grubišnom Polju…

Uskoro bi trebao postati i najviše rangirani član HDZ-a u BBŽ, član Predsjedništva. To je očiti znak da je njegov rad prepoznat “gore”, a do prepoznavanja “dolje” ima još tri godine, na novim izborima.