Znate li što povezuje Garić grad i zloglasnu Crnu kraljicu?

BEREK – Obronci Moslavačke gore kriju pravi biser koji će razbuditi i uspavanu maštu. U tom pitomom moslavačkom kraju na području općine Berek smjestio se Garić grad, jedna od najstarijih srednjovjekovnih utvrda koju je još 1256. dao sagraditi ban Stjepan Šubić nakon čega su se kao vlasnici smjenjivali slavonski banovi, zagrebački biskupi i pavlini sve dok 1544. nije u osvajačkom naletu Osmanlija srušen i napušten da bi ga se tek u drugoj polovini prošlog stoljeća počelo obnavljati. Nakon što su Turci napustili Moslavinu narod se vratio, ali od nekada velebnog grada-utvrde ostale su samo ruševine kao podsjetnik nekadašnje važnosti i snage. O njemu su nešto malo znali svećenici, nešto ljudi od znanja, a rupe je narod spremno popunio brojnim legendama koje okružuju Garić grad.

I ne treba ta doza mistike čuditi jer ipak je, kažu, tom utvrdom tri godine upravljao najzlokobniji lik hrvatskih legendi, lik koji nadmašuje i najgore, najstrašnije vještice iz bajki – Barbara Celjska, zloglasna Crna Kraljica. Upravo se uz Crnu kraljicu veže legenda da je pretvorena u zmiju i kao takva još na Medvedgradu pohlepno čuva svoje blago, a upravo se zmija i djevojka vežu i uz Garić grad, ona u lijepoj ukletoj kneginji garićgradskoj i njenom ukletom blagu. Tko je bila ta kneginja i tko je ju i zbog čega ukleo više ni priče na pamte, ali zna se da je kletvom bila nevidljiva i zatočena, a tko ju želi osloboditi kletve mora na Đurđevo prije zore ispred Garića sjesti na povišen kamen uz gradska vrata i čekati. Pred svitanje će pred njega dogmizati zmija i tada spasitelj treba smoći svu svoju hrabrost i zmiju poljubiti posred čela nakon čega se zmija pretvoriti u kneginjicu, a Garić grad zasjati starim sjajem. Najpoznatija legenda je ipak ona o Ružici Garićgradskoj. Bila je Ružica i lijepa i draga i hrabra i vrijedna, a njen je otac vladao Garićem. No, muke im je stvarao vlasnik susjednog Jelengrada, okrutan i zao Svevlad Makarijević koji je zaratio s vlasnikom Garić grada i čiji su se vojnici jedne noći podzemnim tunelima uvukli u Garić grad, opljačkali ga i zarobili njegovog gospodara kako bi ga prodali u roblje. Ružica je pobjegla i spas pronašla kod kmeta, ugljenara i njegove žene kojima je pomagala u prikupljanju i prodaji šumskih plodova. Ugledala ju je tako i gospodarica Jelengrada koja ju je uzela kao sluškinjicu, a kako je ona bila blaža od okrutnog joj supruga Svevlada dopustila je Ružici da posjećuje oca u tamnici i potajice mu donosi hranu. Jednog je dana Ružica iz bunara spasila Svevladovog sina nakon čega joj je gospodar Jelengrada rekao da je njen dužnik te kaže što želi te da će to i dobiti. Ružica nije dvojila, spremno je rekla kako želi da joj oslobodi oca, a iako mrzovoljno i nerado gospodar Jelengrada je to napravio nakon čega su se Ružica i njen otac vratili na Garić i ondje u miru proživjeli ostatak dana. No, to nije sve što razrušene zidine moslavačke utvrde kriju.

Pogledate li dobro podno ruševina ćete vidjeti golemu stijenu na čijoj sredini kao da je urezan trag kotača, a koju se naziva ‘puklim kamenom’. Garić grad su, kazuje nam predaja, teškom mukom sagradili kmetovi. Najteže kamenje su uz pomoć volova vukli uz brdo, a od to su mučnog posla lipsali i ljudi i životinje. Jedan vol preopterećen i izmučen je ljudskim glasom prokleo utvrdu ‘Proklet bio Garić grade, vječno se rušio i nikada se ne porušio’, zavapio je nesretni vol dok je jednoj zaprezi kotač zapeo za veliki kamen. On se napinjao, seljaci ga tukli, ali uzalud ništa nije pomagalo sve dok se sam kamen nije sažalio i prepolovio da se kotač izvuče i tako je nastao ‘pukli kamen’. To je tek djelić tajni utvrde iz srca Moslavine. Šuška se o neistraženim podzemnim tunelima za koje danas nitko ne zna gdje su ni kamo točno vode, ali koji su u 19. stoljeću bili sklonište moslavačkim hajducima koji su kako bi se skrili ušli u njih i tako nestali kao da ih je zemlja progutala. Stoga se otputite nekada do Garić grada koji baš kao što ga je vol prokleo nikada nije potpuno srušen. Tko zna, možda vas zapuhne dah bogate prošlosti, preostala kula vam šapne koju tajnu, a u ruševinama vidite Ružičine skute ili pokojeg hajduka. Oni najhrabriji među vama se možda odvaže na skidanje kletve sa začaranje kneginje. Samo joj blago ne dirajte. Ono pripada Gariću. No, nije Garić grad jedina srednjovjekovna utvrda na području Bjelovarsko-bilogorske županije uz koju se vežu zmija i djeva. No, o tome neki drugi put.