[FOTO] Bjelovarčanin Mario već godinama turiste vodi na bicikliranje po jadranskim otocima

Bjelovarčanin Mario Lešnik, dugogodišnji biciklist i zaljubljenik u adrenalin, svoj je poziv pronašao u cikloturizmu, vodeći ture biciklom diljem splitskog arhipelaga.

Rizična odluka da napusti dobar posao u struci i okuša se kao profesionalni vodič pokazala se kao dobrim potezom, budući da je Mario danas, osim profesionalni vodič, logističar i glavni mehaničar pod čijom je kontrolom više od stotinu bicikala vrijednih više od vrtoglavih od 300 tisuća eura.

Na dva kotača od malih nogu

-Krenulo je s nekih 10-11 godine s BMX-om i samo se nastavilo, imao sam neku pauzu od jedno tri godine kad sam imao oko 19 godina, tad sam se fokusirao na karijeru zubnog tehničara koja isto nije bila loša – objasnio nam je svoje početka biciklističke karijere Mario Lešnik.

Na cikloturizam kao i na profesionalne vodiče koji se time bave nabasao je skroz slučajno.

-Kako sam radio u Šibeniku, upoznao sam jednog dečka koji se bavio cross country biciklizmom pa sam otišao s njim u đir i vidio da mi se to sviđa i tako sam se malo po malo počeo vozikat – prisjetio se Lešnik.

Tako je Lešnik s malih kotača BMX bicikla prešao na velike kotače downhill bicikla.

-Krenuo sam i po natjecanjima i kroz vrijeme širio se krug poznanika pa mi je jedan kolega predložio da dođem na probni tjedan tu u firmu u kojoj sad radim. Ja tad nisam ni znao da postoji taj posao, ja sam mislio pa tko će te platit da se voziš na biciklu – sa smiješkom će Lešnik.

Prvi susret s cikoturizmom i turama po Dalmaciji

Zahvaljujući poznanicima u natjecateljskom svijetu biciklizma, Mario se odlučio za tjedan dana aktivnog godišnjeg odmora.

-Radi se o tjednim turama, vozimo po cijelom splitskom arhipelagu i tako sam ja uzeo tjedan dana godišnjeg na poslu zubne tehnike i došao probati. Prvo sam se premišljao, puno se tu biciklira i puno je to odgovornosti, ali imao sam cijelu zimu da odlučim i na kraju sam promijenio posao – rekao nam je Lešnik.

Znatiželja je ipak bila veća od udobnosti sigurnog posla u struci, stoga se naš sugovornik ipak odlučio okušati u cikloturizmu.

-Dao sam otkaz kao zubni tehničar, radio sam u jako dobroj firmi, imao sam i dobro radno mjesto i sve, ali išao sam riskirati jer je moja neka finalna vizija prenijeti taj posao kod nas na Bilogoru i Podravinu – objasnio nam je Lešnik.

Danas, Mario radi kao profesionalni vodič, logističar i mehaničar. Pod kontrolom drži preko 120 električnih bicikala vrijednih preko tristo tisuća eura. Nerijetko se dogodi i da video pozivom savjetuje druge kako pristupiti popravku ovih delikatnih strojeva. Trenutno su mu u opisu posla pripreme bicikala na turu, priprema sve opreme, kad treba, podrška je i drugim ekipama na turama s kopna.

Različite vrste tura

U tvrtki u kojoj Mario radi, nude se opcije mountain tura koje se voze po planinskim putevima i za koje je potrebno biti nešto vještiji na biciklu i trekking ture koje se uglavnom voze po cesti i koje, prema riječima našeg sugovornika, može odvesti svatko.

-Meni je to iskreno bilo bez veze. Nije do novaca sve, iako ima više bakše kod njih, ali ja više volim mountain bike ture, volim brdo – o trekking turama će Lešnik.

S otoka na otok

Ture se naručuju putem agencije, a kroz tjedan dana obilazi se nekoliko otoka splitskog arhipelaga.

-Radi se o tjednim turama. Imaš svoju kabinu za cijeli tjedan i brod te prati. Brod nas, recimo ostavi na jednoj strani otoka i onda mi pedaliramo na drugu stranu otoka. Između uvijek imamo neki ručak, kušanje ulja, vina, prezentaciju grada… Cilj je da se ne vozi baš šest sati u komadu, nego da se to malo razbije. Vozi se dva-tri sata pa pauza, pa onda dalje – objasnio nam je sugovornik.

Na turama nema stanja, pa se vrijeme ne gubi niti za vrijeme plovidbe.

-Kad se vozimo brodom imamo predavanja o hrvatskoj povijesti, uči se nešto hrvatskog jezika, sviramo gitaru, zabavljamo se dok putujemo brodom. Ti si cijeli tjedan s gostima i nije da imaš baš slobodnog vremena. Tako od početka četvrtog do kraja desetog mjeseca.

Nisu sve staze jednako teške, neke su lagane i lako pristupačne, dok su neke teže i tamo čak i oni s podosta iskustva, kako kaže naš sugovornik, jedva preživljavaju.

-Imamo više varijacija tura. Ima montainbike standard, to je sto posto sigurno i nije ekstremno, to svatko može voziti. Imamo i special grupu i tamo se baš ide na teške staze, najteže u Hrvatskoj, ali to definitivno nije za svakoga. Problem je s otocima jer nema bolnica, imaju samo domovi zdravlja pa u slučaju teških ozljeda moramo zvat helikopter – pojašnjava Lešnik.

Cikloturizam na Bilogori

Marijev konačni cilj dovesti je, na razini kao na kojoj trenutno radi, cikloturizam na područje Bjelovara, Bilogore i Podravine. Umjesto „Bike and boat“ turi kakve trenutno radi, Lešnik potencijal vidi u Bike and Bed, nečemu što u inozemstvu već odavno postoji.

-Kod nas ima puno potencijala, samo to treba znati prodat. Razvija se grad u nekom pogledu gdje bi se mogao razviti cikloturizam, ali razvoj cikloturizma treba biti neka podloga što se tiče financija i što se tiče agencija koje će te goste dovoditi u Bjelovar, budući da ja ciljam na strane goste.

Tomu u prilog ide i krajolik središnje Hrvatske, kao i blizina gradova, tako da će, nadamo se vrlo uskoro, Marijevi posjetitelji moći sletjeti u Zagrebu, u tjedan dana biciklom proći Bilogoru, Podravinu i Baranju te se kući vratiti, recimo iz Osijeka.