Djeca danas ne znaju ni uhvatiti loptu ni popeti se na drvo, trener poručuje: ‘Ne tražite izgovore, evo što trebate napraviti!’

Hodati unatrag, stajati na jednoj nozi ili napraviti čučanj ispravno može napraviti samo jedno od desetero djece predškolske dobi, podaci su to do kojih su došli u Centru za istraživanje djetinjstva. Istraživanje je provedeno u 15 vrtića u Rijeci, Zagrebu, Kopru i Ljubljani, a prema svemu sudeći podaci o motoričkoj sposobnosti i koncentraciji djece su poražavajući.

Vođeni tom spoznajom odlučili smo istražiti kakvo je stanje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a uvid u situaciju pružila nam je psihologinja III. OŠ Bjelovar Mirjana Skukan.

– Prema dosadašnjim iskustvima te iskustvima kolegica učiteljica, mogu se složiti s provedenim istraživanjem. Pažnja i motorika djece sve je lošija iz generacije u generaciju. Događa nam se da djeca u prvom razredu ne znaju uloviti loptu te na satu tjelesne kulture učiteljice s klincima uče kako hvatati loptu, djeca prije petnaestak godina su bila puno motorički spretnija – navodi psihologinja.

Iako je jednog glavnog krivca teško izdvojiti, svi se možemo složiti kako digitalizacija i užurbano vrijeme igraju ključnu ulogu. Stoga pažnja i koncentracija traje svega par minuta, čak i par sekundi.

– Sadržaj dostupan djeci na različitim ekranima izmjenjuje se velikom brzinom i dječji mozak nekako se navikne na brze promjene podražaja i stalno traži nešto novo, sve više i više – nadodaje Skukan.

Svakako važnu ulogu u preveniraju ovo problema igraju roditelji.

– Stil roditeljstva je ključan, no značajna je razlika u vremenu u kojem smo mi odrasli i vremenu danas. Ne mogu se sjetiti kada sam posljednji put vidio dijete kako se penje na drvo. Nema više djece koja se igraju na dvorištima, niti na ulicama, a upravo su te igre u ranoj dobi ključne za razvoj motorike. Roditelji plaćaju djeci razne aktivnosti, sportove i treninge, a do tamo ih voze autom. Imamo mnogo načina na koje djeca mogu biti fizički aktivna, na primjer, vrlo rijetko ćete vidjeti dijete koje ide pješke u školu. Prije je to bilo sasvim normalno. Često sprječavamo djecu u njihovoj igri i fizičkoj aktivnosti. Ako ne trče, teško će razviti motoriku. Ako se ne igraju loptom, neće naučiti kako ju pravilno hvatati – zaključuje psihologinja.

Ivan Daskijević, dugogodišnji trener Taekwondo kluba Omega ističe kako sport pozitivno djeluje na razvoj djeteta, no roditelji su često ti koji djecu sputavaju.

– Kada dijete plače i ne želi ići na trening, jednostavno ga treba potaknuti i dovesti u dvoranu. Čim stigne, vidi da mu je zapravo zabavno i uživa u igri s vršnjacima. Iako bi u tom trenutku radije igrao igre na mobitelu, roditelji često popuste i odustanu od vođenja djeteta. A zapravo, kome se ne da? Ne da se roditeljima voditi djecu, pa počnu tražiti izgovore – govori Daskijević koji već tridesetak godina predano radi s djecom, a taekwondo ističe kao odličan bazičan sport.

– Puno stvari sam kao trener morao pojednostaviti, posebno zbog toga što su djeca danas manje motorički sposobna, manje fleksibilna, a na kraju krajeva i više sklona pretilosti. Samo pretilost stvara ograničenja u nekim vježbama koje djeca jednostavno ne mogu izvesti. Što se tiče koncentracije i fokusa, djeci je danas puno teže koncentrirati se na neku određenu vježbu. Djeca više ne gledaju crtiće, ne prate filmove, jer im je to jednostavno dosadno, stalno se događa samo jedna stvar – pojašnjava Daskijević.

Savjet za sve roditelje?

– Pustite djecu da budu djeca. Neka trče, penju se, skaču, igraju se s vršnjacima i provode što više vremena u igri. Naravno, ne možemo u potpunosti izbaciti tehnologiju i ekrane iz njihovog života, ali što su djeca mlađa, to bi trebala manje koristiti ekrane. Pokušajte ih odmaknuti od toga i provoditi kvalitetno vrijeme vani, u kretanju, igri, u prirodi. Šećite s djecom, trčite, igrajte loptom, radite sve što možete. Samo neka se što više maknu od ekrana i jednostavno budu djeca – zaključila je psihologinja.