Nekada policajac, danas cvjećar: Napravio životni zaokret pa već 20 godina unosi cvjetnu raskoš u domove svojih sugrađana

Pakrački ljubitelji cvijeća dobro znaju Jasmina Ibrajića koji na svom OPG-u već dva desetljeća uzgaja raznoliko cvijeće i sadnice povrća, a ruke je zemljom zaprljao kada je otišao s posla.

-Ja sam radio u policiji i trebao sam ići u mirovinu, a nisam htio ići dok nisam znao što ću raditi. Nisam htio samo sjediti jer sam u mirovinu otišao relativno mlad, nakupilo se tu i staža i rat je bio. Moji susjedi su se bavili uzgojem cvijeća i oni su me nagovarali dvije godine da preuzmem od njih posao jer su oni bili stariji i htjeli su prestati, a bilo im je žao da se to ugasi – prisjeća se početka gospodin Jasmin.

Tako je iz hobija uzgoj rastao i došao do današnjih sedam plastenika i jednog staklenika, a pomoglo je što se na početku nisu morali probijati na tržište.

-Meni je to bilo dobro jer smo imali automatski kupce. Mi smo kuća do kuće i onda su svi njihovi kupci jednostavno nastavili kupovati kod nas tako da je nisam imao problema s prodajom, s tim da sam ja samo na lokalnoj razini i prodajem kod kuće i na tržnici u Pakracu – kaže Ibrajić.

Cvjetna rapsodija više nije toliko skladna

Kupce je u startu gospodin Jasmin imao, ali promjenom generacija, iseljavanjem i rastom životnih troškova i potražnja je krenula prema dolje.

-Ajoj, potražnja je sada slaba, nije to više ono što je bilo. Kada smo krenuli smo maćuhicu sadili u zemlju, a ne u teglice kao sada i mi kada smo počeli prve i druge godine bilo je oko 150 tisuća sadnica i bilo je malo, a sada smo došli do toga da je pitanje hoćemo li i pet tisuća prodati – opisuje stanje taj pakrački poljoprivrednik.

Cvijeće je danas postalo luksuz.

-Neki dan sam u jednoj trgovini kod nas vidio da jedna stajaća pelargonija stoji 4,50 eura! Ljudi moji, pa to je u našim nekadašnjim kunama 45 kuna, pa to je katastrofa, tko će to nama dati? Možete vi voljeti cvijeće koliko god hoćete, ali ako hoćete lijepo ukrasiti balkon trebate 30, 40,50 komada puzajućih pelargonija – čudi se pomalo taj iskusni cvjećar.

No, ni on svoje cijene ne može spuštati jer ulazni troškovi i njemu rastu, a u svaku sadnicu se mora uložiti.

-Repromaterijal je otišao strahovito gore, a ako hoćete posao odraditi kako treba morate i cvijeću i rasadi dati ono što treba jer ako ne date nemate od toga ništa – ističe Ibrajić.

To dakako košta. Drugi dio Ibrajićeve proizvodnje se više i traži. Presadnice povrća nađu kupca.

-Što se tiče rasade ja imam svoje kupce, mi smo tu u Pakracu jedini koji se time bavimo i ljudi su prepoznali neke stvari kod nas i zato nam se vraćaju. Zadovoljan kupac kada jednom ode iz našeg dvorišta svaki će vam sljedeće sezone dovesti još jednog, ako ne i dva kupca i to vam sve govori – otkriva njihovu tajnu Jasmin Ibrajić.

Ibrajići od proizvodnje neće odustati, ali će smanjiti. No, baviti se nečim mora.

-Vidio sam neke svoje dečke koji su sa mnom bili i u ratu kako su završili, dosta ih nije među živima i ja sam poznavajući sebe znao da se moram uhvatiti nekog posla – iskren je naš sugovornik.

Uhvatio se i užitak pronašao u zelenilu flanaca i raskoši boja cvijeća, prava blagodat za dušu.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.