Mlada ‘stemašica’: Ljuti me kada ljudi misle da su muškarci bolji kada su djevojke jednako dobre

Klara Šiprak učenica je osmog razreda IV.osnovne škole Bjelovar i zaljubljenica u robotiku koja pruža puno mogućnosti i u sklopu koje može puno toga naučiti. Bila je na otvorenju Bjelovarskog robotičkog centra, a pred koju godinu se sa školskim timom plasirala na državno natjecanje.

-Bilo je dosta teško jer se programiranje robota mora raditi u posebnom programskom jeziku u kojem moramo sami napraviti naredbe koje se preko punjača prenose. Mi smo robota programirali da stvari odnese na jedno mjesto, pa na drugo mjesto i da se vrti u krug – opisuje Šiprak.

Iako ju robotika i dalje zanima, više ne sudjeluje u tim izvannastavnim aktivnostima jer se termini poklapaju s drugima u kojima je aktivna. To je često tako, djevojke pred kraj škole napuste robotiku i odlaze u aktivnosti društvenijeg smjera.

-Nadam se da će se ta razlika izbrisati jer se pokazalo da djevojčice u tim nižim dobnim skupinama puno uspješnije savladavaju neke zadatke – ističe predsjednik Društva informatičara BBŽ Branko Raičković.

Istraživanje Instituta za društvena istraživanja je pokazalo da dok karijeru u informatici i računarstvu vidi 11,9 posto dječaka to želi tek 1,4 posto djevojčica iako u ranim dobnim skupinama i djevojčice i dječaci pokazuju interes. Kako bi djevojke ohrabrili da općenito ostanu u STEM-u udruga Bioteka provela je projekt “Girls own STEM” kroz koji je pedeset djevojaka iz raznih krajeva zemlje moralo provesti vlastite projekte za koje su dobile i budžete, a pokazale su da kada im se da prilika nema toga što ne mogu napraviti. Održavale su STEM radionice u vrtićima, postavile meteorološku postaju, izradile digitalni upitnik kojim se ubrzala i proširila provedba probira mentalnog rizika srednjoškolaca/ki, razradile ideju postavljanja kutija prve pomoći po gradu sa senzorima koji prate kada se kutija treba napuniti.

Osnovna škola braće Radića Pakrac

Kako bi popularizirala STEM kod djevojaka jer kada netko spomene znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku dio nas će prvo pomisliti na muškarce, Osnovna škola braće Radića Pakrac uključila se u projekt “Djevojčice u STEM-u” kroz koji ih uvodi ne u svijet informatike, ali da intenzivnije u matematiku, fiziku, kemiju i biologiju. Imale su priliku učenice kroz projekt razgovarati sa znanstvenicama, a mi smo ih uhvatili netom nakon natjecanja.

-Riješavale smo u grupama zadatke iz matematike, fizike, kemije, biologije, to je sve jedno područje bilo – rekla nam je osmašica Lana Gruber.

 

Glavni “krivac” za projekt je nastavnica matematike Manuela Paragi koja je kada je prije osam godina iz srednje došla raditi u osnovnu školu odlučila da će svojim učenicima i učenicama proširiti vidike i omogućiti im da imaju izbor. Projekt “Djevojčice u STEM-u” koji objedinjuje nekoliko školskih predmeta u to se sjajno uklopio, pruža nova znanja na drugačiji način koji je ipak nadogradnja onoga što u toj školi već rade.

-Primjećuje se kod mlađih generacija da oni različite predmete uče kao kada pospremamo odjeću u različite ladice i teško im je povezati da su nešto čuli i iz kemije, matematike, fizike, biologije. Oni to uče pet puta, jedno te isto i cilj nam je bio naučiti ih prepoznati ih neke stvari da ne moraju raditi dupli posao – kaže Piragi o brojnim aktivnostima škole.

 

Na projekt “Djevojčica u STEM-u”, posebno je ponosna jer okupila je kako kaže 14 prekrasnih djevojaka sedmih i osmih razreda. Neke od njih više naginju društvenim predmetima, neke budućnost vide upravo u STEM-u, ali sve su spremno prigrlile mogućnost isprobavanja nečeg novog, a model koji objedinjuje sve “prirodne” predmete im se pokazao boljim, zanimljivijim od klasične nastave.

-Ovo mi je bolje jer ne moram raditi posebno svaki predmet, rasporedimo se i u grupama i lakše je – kaže učenica osmog razreda Irma Ivanović.

S njom se slaže i sedmašica Lea Tome.

-Meni je zanimljivije i sviđa mi se što se svi predmeti spoje i ako netko više voli kemiju, vjerojatno će mu se svidjeti STEM jer ima kemije, ali će mu se onda više svidjeti i matematike i fizika jer je to sve nekako u jednom, sve zajedno učimo – objašnjava Tome.

Kroz smijeh učenice kažu kako su zahvaljujući projektu zavoljele fiziku iako s njom nisu u startu ‘kliknule’.

-Najizazovnije su mi formule iz fizike jer ne mogu sve zapamtiti, a najzabavnije su mi matematika i biologija, to me posebno zanima – iskrena je učenica osmog razreda Ana Stokić.

Osim činjenice da gradivo bolje upijaju kada povezuju jedno s drugim i jer mi to predstavlja izazov koji žele savladati, učenice uključene u projekt ističu i drugu prednost, a to je što za razliku od učenja u razredu, ovdje nisu same.

-Više volim timski rad i ako nešto ne razumijem mogu pitati moje cure koje će mi pomoći i koje su starije od mene – kaže nam učenica sedmog razreda Nola Mašić.

 

Slažu se da su puno opuštenije, manje pod pritiskom nego u razredu u kojem se ponekada zbog straha od reakcija ne usude reći da nešto nisu shvatile ili s druge strane pokazati da znaju više.

-Možda čak i da, a mene nekada ljuti što ljudi misle da su muškarci bolji kada cure mogu biti jednako dobre, a nekada i bolje od njih – opisuje nam to kako se gleda na djevojke u prirodnim znanostima sedmašica Gabriela Verhaz.

Znanost je ženskog roda, a STEM nije rezerviran za dečke

Sve djevojke s kojima smo razgovarali ističu kako su predrasude i dalje čvrsto ukorijenjene te kako se pred djevojke u STEM-u stavlja više prepreka zbog čega se moraju više dokazivati i više raditi samo da bi pokazale da su jednako dobre.

-Nažalost ima još uvijek predrasuda. Kada mi nešto kažemo često se nama curama odmah proturječi i jako nam je teško doći do STEM područja. Dečke se na to dodatno poziva, a nas cure ne i zato je taj STEM projekt meni poseban jer smo tu samo mi cure koje smo na tom području i dalje manjina – zaključuje Valerija Suknajić, učenica osmog razreda.

Razlog zbog kojeg se na to područje i dalje gleda kao na muški teritorij leži i u podsvjesno dodijeljenim ulogama prema kojima primjerice u školama dečki i dalje nose klupe, a cure brišu ploču. No, to se ponekada odražava i na obrazovne mogućnosti što se pokazalo i na projektu “Panda” udruge Bioteka.

-Projekt Panda namijenjen je darovitim učenicima/ama, izrazito intelektualno kapacitiranoj djeci koja naginju STEM području, surađujemo sa školama i u projekt se može uključiti 30 učenika, a prošle godine nam se dogodilo da su učitelji na taj program poslali 28 dječaka i dvije djevojčice – kaže profesorica biologije i voditeljica edukativnih programa Bioteke Kristina Duvnjak.

Istraživanja i iskustvo onih koji rade pokazala su da su djevojčice u ranoj dobi itekako zainteresirane za STEM, ali kada dođu do sedmog i osmog razreda taj interes počinje opadati, dijelom i zbog poruka koje im se šalju da to nije za cure jer će imati obitelj, djecu. Društvena poruka je snažan faktor posebno u osjetljivim godinama kada nije lako biti drugačiji/a.

-Djeca koja su ‘zagrizla’ u svemir ili programiranje ili su ‘luda’ za matematikom su često izolirana i u osnovnoj i srednjoj školi zato što ih se percipira drugačijima. Ne kao talentiranima za neko područje, kao što recimo ima djece talentirane za sport i oni su super, već ako si matematičar/ka onda si čudan, štreber i nećeš se družiti s vršnjacima – napominje Duvnjak.

Zbog toga je djevojkama u STEM-u potrebno dati vjetar u leđa i otvoreno im izložiti pluseve i minuse.

-Teško je upisati fakultet, podaci pokazuju da su žene na tim poslovima manje plaćene od muškaraca, a puno više moramo dati jer rijetko koja je usmjerena samo na posao, tu je i obitelj. No, ne treba ih strašiti i treba pokazati primjere da i one to mogu i djevojkama dati do znanja da smo tu za njih, da im možemo pomoći, da im želimo pomoći i da će one to vratiti sljedećim generacijama – ističe Paragi.

 

No, ako djevojke zanima STEM tada u tome trebaju ustrajati jer to i mogu.

-Cure uvijek moraju vjerovati u sebe i ne smiju misliti da su manje vrijedne u usporedbi s muškarcima – poručuje učenica sedmog razreda pakračke škole Gabriela Verhaz.

Onima koji sumnjaju u žene kao znanstvenice dovoljno je spomenuti Marie Curie, ali i znanstvenice bez kojih bi svijet danas bio drugačiji iako se njihov doprinos nije priznao već je pripisan muškarcima: Rosalind Franklin (DNK), Katherine Johnson (bez njenog rada ne bi bio moguć put u svemir), Ada Lovelace (majka programiranja).