Na tržnicu je došla prije 30 godina, povrće prodaje, osmijeh i savjeti su gratis

Svi koji odlaze na bjelovarsku tržnicu znaju Jadranku Petrić, prepoznatljivu ne samo po svom povrću nego i po vječnom osmijehu na licu, susretljivosti i spremnosti da svima koji to traže udjeli savjet o uzgoju i to bez obzira na to jesu li kod njene kocke zastali da nešto kupe ili da samo pitaju. U svibnju će gospođa Jadranka proslaviti 30 godina svog uzgoja povrća i prodaje na tržnici, a još uvijek se živo sjeća vatrenog krštenja.

-Peti mjesec, prvi mladi luk i salata su bili u sezoni kada sam došla. Pamtim kao danas, nitko mi ništa nije htio kupiti i onda se smilovao neki čovjek i uzeo sve već oko podneva i tako sam ja krenula – smije se na svoj ‘klimavi’ start gospođa Jadranka.

Krenula je iz nužde.

-Baka me je pogurala. Ostala sam bez posla, a kako je ona išla s mlijekom rekla mi je ‘dijete drago, odi i ti na plac, evo ima sada salate i mladog luka, nosi, pa da vidiš’. Tako me ona nagovorila, došla sam i svidjelo mi se. Samo, da mi nije onaj čovjek sve kupio možda mi se i ne bi svidjelo i tako sam ostala, a i volim biti vani – prisjeća se Petrić.

Proizvodnja se povećala, ali je vjernost tržnici ostala

Odluku nije požalila jer radi ono što voli. Koliko kultura kroz godinu uzgoji ni ne broji pogotovo jer su površine rasle.

-Krenuli smo s dvije rali, a danas imamo oko 12,13 rali plus plastenike – kaže ta bjelovarska povrtlarka.

Mora gospođa Jadranka biti i proizvođačica i prodavačica i znati riješavati papire. Kako onda izgleda jedan njen dan?

-Ujutro dizanje ‘ko kokoši čim se počne razdanjivati, bez obzira bio to zimski period ili ljetni, ja obavim plac dopodne, dečki (imam sina i muža) doma obave što treba jer imamo još svinja, kokoši. Kada dođem doma je ručak, malo odmora do 14, 14:30 i opet dalje ako treba pripreme robe ili oko plastenika, svinja, po dvorištu i tako do kmice kako bi se reklo – uz smiješak nabraja sve svoje obaveze naša sugovornica.

No, drugačije ne bi mogla iako, odmahuje glavom prisjećajući se, nije uvijek bilo lako.

-Bilo je teških dana, ali ne mogu zamisliti da radim u zatvorenom prostoru. Bilo je dana kada nisam ni režije mogla poplaćati od ovoga, ali uvijek dođe dan koji ti nešto donese i onda kažeš ‘hvala Bogu, evo sada mogu’ i idemo dalje ispočetka – priča nam Petrić koja se ne da samo tako obeshrabriti.

Ona tako već desetljećima ustraje, ostaje i opstaje. Ima svoje vjerne kupce koji su prepoznali njen rad.

-Jako dobro, super je, sve je OK. Baš pravo domaće. Zadovoljna sam jer znam da ima kvalitetno i da ima sve domaće – kažu nam neki od njenih kupaca.

Ostaju vjerni Jadranki Petrić koja zna kako kupce zadržati jer osim kvalitete valja, ističe, znati i što napraviti kada se nešto trži malo slabije.

-Kada vidiš da nešto baš ne ide spustiš malo cijenu, pa je dobro i meni i kupcima. Proda se i dobro – opisuje nam svoju prodajnu filozofiju.

Poziva sve da dođu na tržnicu i probaju domaće proizvode, drugačiji je to i okus i miris, kaže, a savjet ima i za mlade poljoprivrednice i poljoprivrednike.

-Samo neka rade, nema ništa drugo. Život je težak, neka godina bude teža, neka lakša, ali neka piče dalje, nema odustajanja – otkriva tajnu dugovječnosti Petrić.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.