Jeste li kad čuli da se pčele drže u hladnjaku? Razlog za to je fascinantan i potpuno opravdan
Željko Krvar u Kapeli uzgaja trešnje i marelice na ukupno 2,5 hektara na četiri lokacije u četiri voćnjaka i njemu ne treba objašnjavati važnost očuvanja oprašivača jer na svojoj je koži osjetio što to znači kada ih nema.
-Jedne godine sam propustio cijelu sezonu i nisam imao urod jer u mjesec dana vremenski uvjeti nisu dozvoljavali oprašivanje. Kukaca nije bilo jer je bila kiša i bilo je hladno, puhalo je – prisjeća se taj bilogorski voćar.
Solitarne pčele
Kako mu se isto ne bi ponovilo odlučio je nabaviti pčele, vlastite oprašivače, ali ne medonosne pčele već solitarne koje se znatno razlikuju od svojih poznatijih sestara.
-Ove pčele su samice, one se ne roje, nemaju maticu, ne proizvode med, ali ni ne biraju cvijeće. One idu na sve što cvate, pa i one koje mirisom nisu primamljive kao kruške – priča Krvar.
Za razliku od medonosnih van izlaze već na pet stupnjeva što je njemu izuzetno bitno.
-Moje marelice cvatu krajem drugog mjeseca ili početkom trećeg kada su temperature uglavnom od pet do deset stupnjeva, nekada 15 dok drugih pčela još nema, a bumbara nema dovoljno – ističe Krvar.
Uz to su solitarne pčele puno bolje oprašivačice.
-Jedna solitarna pčela opraši 120 puta više od jedne medonosne. Na hektar ide 500 komada solitarnih pčela ili oko 60 tisuća medonosnih, pa vidite sami koja je to razlika – iznosi pčelinju računicu taj proizvođač.
Što hladnjak ima s tim?
Za uzgoj nisu zahtjevne, treba im osigurati primjerice trstike za nastambe, paziti da ne kisnu i voditi računa o tome da one ne obilaze velik teritorij, pa ih treba postaviti u svaki voćnjak.
Prve solitarne pčele u Krvarov su voćnjak stigle prije tri godine i od prvih 15 štapića došao je do toga da ih ima dovoljno za sve lokacije, a njima je napunio jedan hladnjak. Naime, solitarne pčele zimi s njihovim nastambama drži u običnom kuhinjskom hladnjaku. Iako zvuči pomalo bizarno za to ima dobar razlog.
-Tempiram izlaženje pčela van kada mi je potrebno, znači kada je cvijet marelice u bijelom balonu. Inače, u prosincu stavljam pčele u njihovim kućicama u frižider da u njemu budu na temperaturi do najviše četiri stupnja – kaže Krvar.
U hladnjak ih sprema i iz još jednog razloga, kako bi ih sačuvao jer desilo se da ih topla, ali jalova zima prevari, izađu iz nastambi, ali cvjetova nema i uginu. Kada su marelice pred cvatnjom zimski praznici solitarnim pčelama završavaju i one kreću na posao.
-Kada je cvijet otvoren već su spremne i jedva čekaju da ih opraše i da se one nahrane. Ja dobijem što tražim, a one se mogu dalje razmnožavati. Vraćaju se u trstike, očiste ih, polažu jaja i pelud, rade pregrade, usput oprašuju. One žive 10 do 12 tjedana nakon čega ugibaju, a u trstici se razvijaju mlade pčele samice za nagodinu -opisuje život solitarnih pčela Krvar.
Nakon što je nabavio solitarne pčele voćarstvo je, kaže kroz smijeh, postalo zanimljivo, a rezultati (kada nema mraza) su čudo.
-Toliko je roda da je to nevjerojatno. Došao mi je kolega u procjenu zbog osiguranja, to je čovjek koji je išao te godine u mirovinu i rekao mi je da to u životu nije vidio. Svaki cvijet je bio oprašen i imao plod i tako cijeli voćnjak. Lani su mi grane pucale i bile do zemlje koliko je ploda bilo – opisuje rezultate marljivog rada pčela Krvar.
Od tog recepta i vlastitih oprašivača u voćnjaku Krvar stoga ne odustaje jer siguran je da se kod ranih sorti bez toga više ne može raditi. Ne u doba ćudljivog vremena.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.