Momčad Trnja većom željom do bodova u Bjelovaru: Skraćeni roster sve više stiže na naplatu

SUPERSPORT DRUGA HRVATSKA NOGOMETNA LIGA – 24. KOLO SEZONE 2024./2025.:

NK BJELOVAR – NK TRNJE ZAGREB 2:3

Osvajanjem naslova jesenskog prvaka Supersport Druge hrvatske nogometne lige za sezonu 2024./2025., nogometaši Bjelovara sami su sebi postavili visoku ljestvicu. Da se oni s tim, odnosno očekivanjima svojih euforičnih navijača nisu u stanju nositi dokazano je i u ovom uskršnjem, 24. kolu. Jer, nakon što su Bjelovarčani poraženi na domaćem terenu od NK Hrvatski dragovoljac (1:3) pa nakon što ih je u Karlovcu nadvisio tamošnji istoimeni klub krajnjim ishodom 2:0, sada su naši momci kapitulaciju potpisali i protiv zagrebačkog Trnja. Ovom je prilikom semafor nakon isteka vremena predviđenog za igru na bjelovarskom gradskom stadionu pokazivao 2:3, a svi ovi navodi dovode nas do toga da su trener Tomislav Mikulić i društvo jedini trijumf u posljednja četiri tjedna ostvarili na gostovanju u Čavlima gdje je savladan sastav Grobničana (0:2). Slažete se – puno premalo ukoliko se želi konkurirati za sam vrh ukupnog poretka.

Ono što dodatno treba zabrinjavati su potpuno neuvjerljive predstave bjelovarskih bijelih, ali i činjenica da Mikulić već dugo vremena (praktički od početka prvenstva) muku muči s malim rosterom. Jer, itekako je vidljivo kako kvaliteta igre (ne podcjenjujući nikoga) opada prilikom „ubacivanja“ nogometaša s klupe. Sve ovo dodatno pospješuju kartoni i ozljede, a tako je bilo i ovoga puta. Preciznije rečeno, Mikulić u ovih 90+ minuta nije mogao računati na centralnog veznog Ninu Stojanovića (suspenzija tri žuta kartona) i svog najboljeg braniča Dominika Brauna. Ovdje je riječ o mladiću koji je odradio prvi od tri dvoboja kazne zarađena uslijed prošlotjednog verbalnog napada na suca Ivana Vučkovića iz Zagreba poslije karlovačko-bjelovarskog okršaja. Razlog tog napada je Braunova rezigniranost nekim Vučkovićevim odlukama (čitaj dosuđenim nepostojećim kaznenim udarcem za Karlovčane). Dakle, govorimo o mnoštvu poteškoća za našu družinu, a koje su Trnjanci znali iskoristiti.

Da niti ovo neće biti hvale vrijedna priča za Bjelovar uvidjeli smo od samoga starta. To zapravo znači da su Zagrepčani, predvođeni iskusnim strategom Srećkom Lušićem preuzeli inicijativu, držali loptu pod svojom kontrolom što je naplaćeno već u 7. minuti. Dalekometni „projektil“ gostujućeg kapetana Denisa Ceraja neobranjivo je okončao u maloj mrežici vratara Marka Domovića. Jednostavno, šok i nevjerica za sve pristalice bjelovarske momčadi. Nastavilo se u istom ritmu, a s obzirom da domaćin nije znao kako se nametnuti raspoloženim plavim „osicama“. Prvi pravi pokušaj Mikulićevih snaga zabilježili smo tek u 32. minuti. Izglednu situaciju imao je kapetan Patrik Šantalab, no na njegov pokušaj odgovora kolegi Ceraju stao je Domagoj Pojer – „hobotnica“ s Trnja. Međutim, bio je to nagovještaj boljeg razdoblja ovdašnjeg trećeligaša.

40. je bila minuta proboja Josipa Čikvara po lijevoj strani poslije kojega je došlo do asistencije za pribranoga Šimuna Grgića. Grgić je loptu spremno dočekao na drugoj vratnici te zabio za toliko željeno poravnanje. Inače, Čikvar je čovjek koji jedini zaslužuje prolaznu ocjenu – i za prvo i za drugo poluvrijeme. Jer, njegova je borbenost uvijek na vrhunskoj razini. S 1:1 se otišlo na predah, dok je nastavak započeo novim šokom. Bila je to brza akcija koju je u 47. iz blizine okončao Karlo Dobrilović. Nadu je ipak vratio sveprisutni Čikvar prekrasno poentiravši preciznim udarcem iskosa – 2:2 u 53. Očekivao se sada domaći nalet, pohod na sva tri boda, no dogodilo se upravo suprotno.

Strpljivi su bili Trnjanci sigurno otklanjajući slabašne bjelovarske pokušaje, a po treći (pokazalo se i pobjedonosni put) „zaboli“ su u 74. minuti. Najbolje se u gužvi snašao Antonio Marić donijevši tako konačnih 2:3, odnosno puno razloga za veselje s jedne, a konstruktivne razgovore s druge strane. Stoga, sada ponovo možemo ustvrditi da je ovo liga u kojoj favorita nema (bez obzira na ljestvicu), da je jedino mjerilo zeleni travnjak, da svatko svakoga može savladati te da se bodovi nikako ne smiju upisivati unaprijed. Ili, kako govori jedna naša lijepa pjesma „Ovo mi je škola“ – opet! Barem bi trebala biti.

Filip Mlinar