Liječnica s hitne o najnevjerojatnijem slučaju: Pacijentica je paralelno dobila i moždani i srčani udar, a nećete vjerovati što danas radi
Hitna medicina među najizazovnijim i najdinamičnijim je granama medicine. Upravo je ekipa iz hitne prva na liniji obrane od moždanog udara, srčanog udara, prometnih nesreća, pogoršanja kroničnih stanja i svih hitnih zdravstvenih nedaća koje možemo zamisliti.
Kako bismo iz prve ruke saznali kako je raditi na jednom od najdinamičnijih i najstresnijih odjela u bolnici, kontaktirali smo Ivu Plevnik Žaju, v.d. ravnateljicu županijskog Zavoda za hitnu medicini s iskustvom od 13 godina rada na odjelu OHBP-a.
-Hitna medicina predivna je grana medicine, jednostavno ju moraš voljeti. Jako je dinamična, zanimljiva, nepredvidiva… Kad dođete na posao nemate pojma što vas čeka, svaki dan je novi izazov – kazala nam je Plevnik Žaja.
Usprkos stresu i dinamici posla, puno je i lijepih trenutaka.
-Lijepo je kad pomognete pacijentu, kad vidite da je on sretan, da zahvaljuje, da kaže da mu bilo lijepo kako ste sve napravili, to je jedna prekrasna strana posla – tumači sugovornica.
Budući da se radi o grani medicine u kojoj je tanka linija između života i smrti, ružne trenutke nemoguće je zaobići.
-Ružne stvari su nažalost neminovne u hitnoj medicini. Tu su reanimacije, a nekad se, nažalost, dogodi da budu bezuspješne, da ne uspijete reanimirati čovjeka. Ružne su situacije i gdje vidite čovjeka u nekakvim terminalnim fazama karcinoma, čovjeka koji umire. Gledate kako čovjek odlazi i nosite se s time, a kasnije i s teškim trenucima kada obitelji trebate reći što se dogodilo. To je uvijek teško i stresno, posebice kada se radi o mladim ljudima – prisjetila se sugovornica.
Stres i kako ga preživjeti na poslu
Brojni slučajevi, što sretni, što tužni uz mnoštvo stresa ostavljaju traga na liječnicima i tehničarima na hitnoj, no tijekom radnog vremena rijetko kad ima vremena za emocije.
-Ja sam osobno jako emotivna, plačem u teškim životnim situacijama ili kad gledam neki film po istinitom događaju. Međutim, na poslu se ogradite od tih emocija, ne možete su dozvoliti previše emocija, kao da stavite nekakav zid i jednostavno to profesionalno odrađujete jer pacijent mora biti na prvom mjestu – govori nam Plevnik Žaja.
Na kraju dana, svi smo mi ljudi od krvi i mesa, pa tako i naši hitnjaci ponekad puste suzu.
-Nakon cijele situaciji dogodi se da odete u sobu i pustite suzu, u krajnjoj liniji vi ste ljudi, ali jednostavno se morate sabrati jer idete dalje, ne možete si dozvoliti da se od tuge raspadnete. Morate se profesionalno nositi s tim što nije jednostavno – otvoreno će ova specijalistica hitne medicine.
Slučaj koji se urezao u sjećanje
Anegdote i doživljaji su brojni. Neki su više, a neki manje smiješni, a neki uopće nisu za javnost. Mnogi od njih ostaju zauvijek zapamćeni kod liječnika, a nas je zanimalo koji će to slučaj zauvijek ostati zapamćen od strane naše sugovornice.
-Došla sam na posao i odmah su me zvali da imamo gospođu kojoj nije dobro. Došla sam do pacijentice, gospođa je u istoj sekundi imala i srčani i moždani udar. U 13 godina rada, to sam tad prvi put u životu vidjela – prisjetila se slučaja Plevnik Žaja.
Iako se radilo i vrlo ozbiljnom stanju, brza reakcija bila je ključna i priča na svu sreću ima sretan kraj.
-Odmah smo oformili jedan tim ljudi, neurologa, internista, radiologa, sa svih strana smo pristupili gospođi i krenuli s lijekovima. Prebačena je na kliniku i mjesec dana nakon postala je baka, danas planinari i čak smo se nedavno družile na jednom planinarskom izletu – sa smiješkom se prisjeća sugovornica.
Hitno rješavanje nehitnih slučajeva
Problem nedostataka obiteljskih liječnika dotiče se i ekipe s odjela hitne medicine. Mnogi su, što zbog mirovina, što zbog nedostatka liječnika ostali bez svojih liječnika pa ne znaju kome se i gdje javiti, a treba im pomoć. Nerijetko, iako se ne radi o hitnim slučajevima, završe upravo na OHBP-u bjelovarske bolnice.
-Ljudi traže pomoć jer nemaju obiteljskog liječnika. Po nekim statistikama, čak 70% slučajeva nehitna su stanja u domeni obiteljskih liječnika. Bol u koljenu koja traje 5 – 6 mjeseci nije hitno stanje, kašalj koji traje unazad 2 -3 tjedna nije hitno stanje, sve je to posao za obiteljskog liječnika – pojašnjava liječnica.
Nije ljude za kriviti što traže pomoć, no problem je kad takvi slučajevi zatrpaju vrijednu ekipu s OHBP-a.
-S druge strane, razumijemo pacijente koji jednostavno nemaju rješenja, nemaju kamo i dođu potražiti pomoć na hitnom bolničkom prijemu ili nas na 194 traže savjet – dodaje Žaja.
Hitna ili nehitna, liječnici odjela Objedinjenog hitnog bolničkog prijema uvijek će primiti i tretirati pacijente, prema riječima sugovornice, zajedno djeluju kao vrlo dobar tim te će se i dalje spremno uhvatiti u koštac sa svim nedaćama koje im novi radni dan nosi.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.