Nezaustavljivi Maksim: Uz glazbu, skladanje i nastupe, inspirativni školarac bavi se i prilično ‘paprenim’ hobijem

Petnaestogodišnji Maksim Radanec učenik je osmog razreda II. osnovne škole Bjelovar te izuzetno uspješan hornist u bjelovarskoj Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog kod profesora Ivana Oškere. Kada ovaj svestrani školarac započne priču o svojim aktivnostima, obvezama, zgusnutom rasporedu, hobijima, natjecanjima i brojnim nastupima, momentalno se pretvorite u uho i upitate sami sebe: Kako mu sve to uspijeva i koliko zapravo traje jedan njegov dan? Uz obje škole na prvom mjestu, Maksim bez problema odrađuje sve ono što je samoinicijativno odabrao. 

Svira u Puhačkom orkestru Bjelovar, Simfonijskom orkestru grada Virovitice, pohađa seminare i edukacije, odlazi na natjecanja na kojima redovito biva nagrađivan, u naletu motivacije sklada vlastite skladbe, član je Bjelovarskog plivačkog kluba, čita knjige, gleda filmove, stipendirao ga je poznati hrvatski tenisač, dobitnik je dva Oskara znanja, a u budućnosti se vidi kao student Glazbene akademije u Zagrebu ili Ljubljani. Popis Maksimovih uspjeha i postignuća zaista je dugačak. Iako mu rog nije bio prvi izbor, danas kaže da je susret s tim instrumentom bila ljubav na prvi pogled.

– U početku sam zbog upisa u glazbenu školu osjećao veliku nelagodu. Puno stvari nisam znao, nisam imao pojma o notama, tonalitetima, načinu pohađanja nastave. Tata me pitao da li se vidim u sviranju nekog žičanog instrumenta, što mi nije bila najsretnija opcija. Razgovarali smo s mojim sadašnjim profesorom, ali i prijateljem Brunom Laktašem koji je nedavno diplomirao i sada svira u riječkom HNK-u. Dao mi je svoj rog da shvatim njegove karakteristike i to je bilo to. Zapravo, na kraju sam odabrao jedan od najtežih instrumenata. Redovito vježbam, držim kontinuitet i u odličnoj sam kondiciji. Kroz svakodnevno sviranje nastavljam svoj rast i razvoj, otkriva mladi Bjelovarčanin koji je na natjecanja krenuo od samog početka svog glazbenog putovanja.

Od značajnijih rezultata Maksim izdvaja natjecanje Državnih komornih sastava i osvojeno prvo mjesto, solo natjecanje u sviranju roga u trećem razredu na kojem je postao državni prvak, Međunarodno natjecanje u Poljskoj za horniste s ukupno 130 sudionika iz svih europskih zemalja i osvojeno drugo mjesto te Državnu smotru orkestara koja im je donijela prvu nagradu i prelazak iz najniže D kategorije u prvu, odnosno najbolju A kategoriju.

– Bjelovarski hornisti su zaista uspješni. To najviše možemo zahvaliti našem profesoru Oškeri koji s učenicima obožava raditi, smiren je, ulijeva nam ogromno znanje i samopouzdanje. Jednostavno vjeruje u naše mogućnosti. S druge strane, mi smo talentirani i u cijeloj priči činimo kvalitetan spoj glazbe i upornosti. Prošle godine bio sam jedan od 11 glazbenih stipendista Zaklade Marin Ćilić. Zahvaljujući tom novcu priuštio sam si dva seminara u Bjelovaru i Sinju, novi usnik za rog i sordinu, točnije predmet koji se stavlja na glazbalo ili u glazbalo kako bi mu prigušio ton i promijenio boju, pojašnjava Maksim, dodajući da se ponovno planira prijaviti na natječaj zaklade.

Nakon završetka osnovne škole, nezaustavljivi osmaš planira upisati Gimnaziju Bjelovar ili Ekonomsku i birotehničku školu, smjer upravni referent. Ipak, u nešto daljoj budućnosti ostvarenje životnog sna vidi kroz profesionalno sviranje u orkestru, opernoj kući ili filharmoniji. U slobodno vrijeme, kojeg je ruku na srce u Maksimovom životu prilično malo, zasuče rukave, udruži snage s bakom i djedom te prione izradi ljutih umaka.

– Obožavam ljuto i malo po malo došao sam na ideju izrade umaka. Sve radimo sami, pripremamo, kuhamo, prolazimo cijeli proces od početka do kraja. Iako se trudim uzgajati vlastite ljute papričice, baki to ide puno bolje. Ponekad naručujem razne egzotične vrste, a s dovršetkom umaka, na degustaciju pozovem prijatelje i obitelj. Na taj način se opuštam, eksperimentiram, učim, istražujem. Odličan sam učenik, najdraži predmet mi je povijest. Zbog obveza nastojim što više zapamtiti na nastavi, jer postoje određena razdoblja intenzivnijih priprema za glazbena natjecanja. Smatram da kada osoba voli ono čime se bavi, bez problema može posložiti raspored i naći vremena za sve. Važno je ostati uporan i ustrajan, naravno uz neizostavnu podršku obitelji, učitelja i prijatelja, poručuje svestrani Radanec.

Naravno, kao i većina školaraca i Maksim se veseli dolasku ljeta i školskih praznika koje će iskoristiti za treninge plivanja na bazenu, ljetovanje, druženje s obitelji i prijateljima, ali i gledanje filmova. Kum 1 i Kum 2 na vrhu su njegove liste najdražih filmskih ostvarenja, uz koje ravnopravno stoji Spašavanje vojnika Ryana iz 1998. i još stariji, Iskupljenje u Shawshanku iz 1994. godine.

– Obožavam starije, sada već kultne filmove. Mislim da posjeduju jedinstvenu, neponovljivu kvalitetu. Sve nabrojane bih mogao gledati još mnogo puta i siguran sam da bih iznova doživio neko novo iskustvo. Ljetu se veselim jer sam na poklon dobio knjigu ‘Kum’ i napokon ću je imati vremena pročitati, kaže Maksim uz poruku vršnjacima da zadrže upornost u svemu čime se bave, da budu svoji i neka ne prestaju sanjati jer predani rad i zalaganje iz dubine srca donose one najvrijednije životne uspjehe.