Zbog posla se nekad selilo i više nego danas, a znate li zašto su ovi radnici došli u naše krajeve?

Centar za kulturu, Gradski muzej Čazma odlučio je mještane Čazme još malo, kroz fotografije i zanimljive priče, podsjetiti kolika je povezanost šume i samog grada, a evo i što otkrivaju na svojim društvenim mrežama.

– Kakav utjecaj su tijekom vremena imale šume na prošle i današnje stanovnike Grada Čazme vidi se kada okom okružimo naš krajobraz i uočimo bogatstvo zelenila i drveća koje nas okružuje. Stanovništvo ovoga kraja je oduvijek iskorištavalo šumu i drvo u svakodnevnom životu. Od drveta je gradilo kuće, mostove, razna prijevozna sredstva, alate, namještaj i mnogobrojne druge uporabne predmete. Drvo je uz prirodne resurse zrak, vodu, tlo, uz koje je i samo ovisno – činilo uvijek dodanu vrijednost životu. Šuma je izvor hrane i ogrjeva. Ona je – život.

Neka naselja u okolici Čazme imena su dobila po nazivu drveća kao Cerina po hrastu ceru, Lipovčani koji naziv zahvaljuju lipi, Grabik i Grabovnica drvu grab. Osim tih imamo i naselja čije nazive vežemo ih uz životinje vuka i sovu koje žive u šumi – Vučani i Sovari. Čazmansko područje leži na obroncima Moslavačke gore. Gora u hrvatskom i slavenskim jezicima označava brdo obraslo šumom.

Stanovništvo Čazme činili doseljeni radnici u šumama

Danas je 44% područja Grada Čazme prekriveno šumama koje su u vlasništvu države (85%) ili privatnom vlasništvu (15%). U tim šumama rastu pretežito hrast lužnjak i kitnjak i obični grab. Najveća od tih šuma nosi naziv Garjevica u kojoj ima mnogo bukve. Garjevica je toliko velika da njome gospodari više šumarija, a toliko značajna zbog svoje nedostupnosti da je tijekom prošlosti u više navrata bila značajno eksploatirana.

Uz međuratnu koncesiju za sječu Garjevice veže se najveća korupcijska afera u Kraljevini Jugoslaviji. Zahvaljujući ovoj šumi, u čazmansko područje je izgrađena uskotračna željeznička pruga. Mnogi današnji stanovnici Čazme potomci su doseljenika iz drugih krajeva koji su se kao šumarski radnici zapošljavali tijekom eksploatacije Garjevice.

O čazmanskim šumama se oduvijek brinulo. Zagrebački biskup Eberhard je svojim zakonskim odredbama za stanovništvo čazmanske, dubravske i ivanićke provincije, u poznatim Statutima iz 1406. godine pisanim latinskim jezikom uvidio značenje šume za koju upotrebljava riječ „gay“ (gaj) te odredio da šume od prekomjernog iskorištavanja čuvaju četiri lugara koja su oslobođena plaćanja daća. Isti biskup je dopustio i žirenje svinja u šumama.

Šume kao zaštita, posao ali i inspiracija

Tijekom prodora Osmanlija, šume su čuvale od hitrih naleta njihove vojske, a kroz razdoblje Vojne krajine djelomično su korištene za prirodnu obranu, a djelomično su od drveća rađene prepreke. Ove šume ušle su i u tzv. Krajiški investicijski fond velike procijenjene vrijednosti kojim se trebalo nakon razvojačenja razvijati prometna i obrazovna infrastruktura u Hrvatskoj. Veliki dio tih vrijednosti odnosio se i na gore spomenutu šumu Garjevica na Moslavačkoj gori.

Jedno od najljepših djela hrvatske književnosti „Mor“ Đure Sudete (rođen u obližnjoj Staroj Ploščici) tematizira upravo prekomjernu sječu šuma i mladića Mora koji je postao njihov prirodni zaštitnik pretvorivši se u vukodlaka.

O šumama i šumarstvu čazmanskog kraja u četvrtak 26. lipnja u Gradskom muzeju Čazma otvara se izložba „O ŠUMI, OD ŠUME! Povijesni hod kroz šume i šumarstvo čazmanskog kraja” kustosice Marine Junger Sokolović. Pozivamo sve da je pogledaju i da se podsjete koliko su nam šume svakodnevno važne – pišu iz Muzeja.

FOTO I TEKST: Centar za kulturu, Gradski muzej Čazma