Divna priča iz poljoprivrede: Napustio je sve i posvetio se ovcama, sada ima svoju farmu iz snova i vrijeme za obitelj!

15-ak kilometara od Novske nalazi se imanje Ivana Kvočića, mladog poljoprivrednika koji u eko uzgoju uzgaja ovce i trave i travnate smjese, a čija je poljoprivredna priča počela 2017. uz oca i djeda.

-U razgovoru s kumom koji je također ovčar sam se angažirao više u poljoprivredi i započeo s djedovim stadom od 10 ovaca pramenke slovenke. Te godine sam počeo kupovati visokokvalitetne ovnove u vidu pasmina suffolk i ile de France i svake dvije godine mijenjam ovnove, sebi ostavljam pomladak. 2019. sam napisao projekt svom OPG-u za mjeru 6.3.1 i putem te mjere kupujemo sedam ile de France šilježica – opisuje početak Kvočić koji će u tom smjeru i nastaviti.

Na ekološku poljoprivredu odlučio se u prvom redu zbog ulaganja. Kada su sredstva ograničena treba promisliti u što je najmudrije krenuti.

-Krenuo sam najviše zbog toga što nisam imao dovoljno strojeva za intenzivnu poljoprivredu. Osnovni potrebni strojevi na početku su mi bili dovoljni za ekološko stočarstvo i jedino sam na taj način mogao konkurirati – tumači taj mladi poljoprivrednik.

Počeci gospodarstva bili su skromni.

-2017. smo imali tri hektara zemlje, malog Fergusona 539, jednobrazni plug, male tanjurače. Tko god se imalo bavi poljoprivredom zna da je to početak početaka. Godinu po godinu sam kroz ekološku poljoprivredu shvatio da ću morati najmanje uložiti, a da podignem proizvodnju – ističe Kvočić.

I tako malo po malo, stroj po stroj, hektar po hektar, grlo po grlo, uz puno rada, truda i strpljenja došao je Ivan Kvočić do današnjih oko trideset hektara, 60-ak ovaca plus deset šilježica i 15-ak janjadi koje će prodati za meso. Iako mu ekološka poljoprivreda ne donosi više cijene, a i poticaji su srezani od nje ne odustaje jer njegov pitomi Borovac stvoren je za takav uzgoj.

-S gornje strane ceste idu već brda i na tom dijelu nema intenzivne poljoprivrede, najbliža industrija je kutinska Petrokemija koja je od mene udaljena 40 do 50 kilometara. Ovdje gdje su mi ovce ajmo reć je ekološka oaza. Nedostaje mi prirodan izvor ili nadam se danas sutra napraviti bunar da zaokružim tu priču – otkriva nam planove.

Tu je priču Ivan pomno gradio vodeći računa o prirodi.

-Pašnjaci su krčeni s ekološkom namjerom, ostavljalo se svako stablo bilo da je hrast, šljiva, divlje voće da ovca može jesti i taj žir i tu jabuku, šljivu. Sve što se moglo ostavljati ostavilo se bilo zbog ploda, bilo zbog hlada – kaže taj ovčar.

Ostat će i on u poljoprivredi i na selu. Život mu nije išao potpuno onim smjerom koji si je zamislio, rijetko kada i ide, ali sada ga ne bi mijenjao jer pruža mu ono što mu je, kaže, najdragocjenije, vrijeme za obitelj.

-Dvoje male djece, žena, otac koji je s nama. Mi smo na svom, gradimo, radimo, nemamo ne znam što, ali komfor je kada radiš za sebe i tko god je to iskusio znat će o čemu pričam – priča Ivan Kvočić, mladi stočar pun volje i optimizma koji će nastaviti graditi i raditi.

Foto: Simora