Je li ruka na srcu svojina HDZ-a ili univerzalni izraz domoljublja? Evo što kaže struka, a potvrđuje gradonačelnica

Gradonačelnica Čazme Valentina Čanađija iz HSLS-a nedavno je na otvorenju sportskih natjecanja invalida Domovinskog rata instinktivno položila ruku na srce tijekom himne. Njezin spontani pokret ponovno je pokrenuo jedno od onih vječnih hrvatskih pitanja: Je li držanje ruke na srcu postalo svojina jedne stranke ili je zadržalo status univerzalnog izraza domoljublja?

Etnolog Ozren Biti iz Instituta za etnologiju i folkloristiku analizirao je upravo ovaj fenomen u svom istraživanju o športu i nacionalnom identitetu.

Sve je počelo s Vatrenima

Praksa držanja ruke na srcu pokrenuta je s legendarnima “Vatrenima” Ćire Blaževića početkom 1990-ih. Izbornik je bio blizak prijatelj predsjednika Franje Tuđmana, a jedanaest igrača u redu, s rukom na srcima, uprizorilo je mladu Hrvatsku pred milijunima gledatelja.

Tuđman je javno podržao praksu, nazivajući je “znakom poštovanja uvriježenim običajnim pravom”. Za njega je dostojanstveno držanje tijekom himne bilo “znak nacionalnog ponosa i domoljublja”.

Političke veze

Gesta se uklapala u tadašnju politiku HDZ-a koji je davao odgovor na pritisak iz Miloševićeve Srbije. Tijekom Domovinskog rata dobila je poseban naboj – sveprisutna fraza “poginuti ćemo na terenu” značila je da mladići idu u bitku za tijelo nacije.

Tradiciju su nastavili rukometni “Pakleni” Lina Červara 2000-ih. Červar je tijekom karijere bio saborski zastupnik, a veze sporta i politike postale su očiglednije 2007. kada su Ivan Balić i Petar Metličić nastupali u reklamnim spotovima HDZ-a.

Vremenom se gesta proširila i naturalizirala. Sportski događaji postali su dio svakodnevice, a držanju ruke na srcu često se ne pridaje posebna pažnja.

Praksa obuhvaća sve sportove i oba spola. Kada 1998. tenisačica Jelena Kostanić nije držala ruku na srcu uoči susreta s Japanom, nastao je javni spor.

Za razliku od mnogih zemalja gdje sportaši samo stoje tijekom himne, hrvatska praksa postala je prepoznatljiv potpis. Televizijske kamere se maksimalno približavaju sportašima, fokusirajući njihove ruke na prsima.

Odgovor gradonačelnice

Sama Valentina Čanađija oglasila se nakon komentara njezine geste.
“Domoljublje nije rezervirano samo za jednu stranku. I ja volim svoju domovinu, ali kao član HSLS-a”, uzvratila je i dodala da uostalom, svi hrvatski sportaši drže ruku na srcu kad se intonira hrvatska himna, a većina ih nisu članovi HDZ-a.

Slučaj čazmanske gradonačelnice upravo potvrđuje zaključke znanstvenika Bitija. Ta je gesta prerasla svoju političku okosnicu i postala dio općeg hrvatskog kulturnog koda, nešto što ljudi rade instinktivno, bez obzira na stranačku pripadnost.

Foto: Grad Čazma