Povrat PDV-a: Država jednim potezom pera može odmah ispraviti nepravdu prema mladim obiteljima
Nova mjera povrata PDV-a za kupnju prve nekretnine trebala je mladim hrvatskim obiteljima osigurati priuštivije stanovanje. To se doista i dogodilo, ali ne u svim krajevima Hrvatske. U velikom dijelu gradova i općina mladi kupci stanova u novogradnji ostali su zakinuti za desetke tisuće eura povrata polovice plaćenog PDV-a, što svakako nije bila namjera zakonodavca. Problem koji se javlja u više hrvatskih gradova ilustrirat ćemo primjerom Bjelovara.
Drastične razlike u cijeni
Prema službenim tablicama Ministarstva prostornog uređenja, prosječna cijena stana u Bjelovaru iznosi 1.044 eura po m². Dodamo li zakonom propisanih 50% nadoplatka, dobivamo maksimalnu cijenu od 1.566 eura po m² za koju se može ostvariti povrat PDV-a.
Novogradnja u Bjelovaru košta između 2.800 i 3.000 eura po m², što znači da gotovo nijedna mlada obitelj koja želi kupiti nov stan nema pravo na povrat PDV-a. Razlika je toliko dramatična zbog toga što se cijene iz tablica računaju temeljem cijena SVIH prodanih stanova. Starogradnja, neuseljivi stanovi, stanovi koji se prodaju u stečajnoj masi, stanovi pod ovrhom… Sve to ulazi u konačni obračun temeljem kojega prosječna cijena stambenog kvadrata u Bjelovaru iznosi smiješnih 1.044 eura. Još je veći apsurd u tomu što povrat PDV-a mogu ostvariti samo kupci novogradnje, jer se PDV plaća na nove stanove.
Kod kvadrature nema ograničenja
Ovdje postoji još jedna zanimljiva nelogičnost. Kod kvadrature vrijedi razuman pristup. Zakonodavac kaže da obitelj može kupiti stan od 80 m², ali ostvariti povrat PDV-a samo na 60 m². Nitko ne gubi pravo na povrat zato što je kupio stan veće kvadrature. S druge strane, kod cijene vrijedi nemilosrdan “sve ili ništa” pristup. Prijeđe li cijena novogradnje prag za samo jedan euro, pravo na povrat potpuno prestaje. Zašto za cijenu ne vrijedi isti princip kao za kvadraturu?
Rješenje je jednostavno i logično: povrat PDV-a trebao bi se odobravati do maksimalnog iznosa, a ne potpuno ukinuti ako se prijeđe prag.
U slučaju Bjelovara tablična cijena iznosi 1.044 eura po m², maksimalna za povrat je 1.566 eura po m², dok za stvarnu cijenu novogradnje uzmimo 2.800 eura po m².
Ne bi li bilo dobro da mlada obitelj dobije povrat PDV-a barem na tih prvih 1.566 eura po m², a na razliku (1.234 eura po m²) da ne dobije ništa, ako već država mora trenirati strogoću i sanjati da će uz takva ograničenja ograničiti cijene nekretnina.
Za stan od 60 m² koji košta 168.000 eura to znači povrat PDV-a od 23.400 eura umjesto sadašnjih nula eura jer stan prelazi prag. Tolika je razlika između nekakve pomoći i nikakve pomoći u ovom slučaju.
Kratkoročno i dugoročno rješenje
U gradovima gdje je raskorak između službenih tablica i tržišta novogradnje izražen, povrat PDV-a ustvari mogu ostvariti samo oni koji pronađu imaginarne projekte novogradnje čija cijena ne prelazi maksimalni prag.
To nije bila intencija zakonodavca, a nije ni društveno opravdano.
Dugoročno je rješenje jasno i jednostavno. S obzirom da se povrat PDV-a odnosi isključivo na novogradnju, tablice prosječnih cijena za ovu mjeru trebaju se računati samo na temelju cijena novogradnje.
Kratkoročno, kao što smo već spomenuli, PDV se treba nadoknaditi do sadašnje maksimalne cijene, a ne ukidati potpuno ako se prijeđe prag. U Bjelovaru to znači povrat na prvih 1.566 eura po m², bez obzira što je stvarna cijena 2.800 eura.
Svaki dan kašnjenja znači da mlade obitelji u gradovima s nerealnim tabličnim cijenama ostaju bez pomoći države u rješavanju stambenog pitanja.
Mjera koja je trebala biti socijalno orijentirana trenutno je ograničena na imaginarne projekte novogradnje čija cijena ne prelazi službeni prag.