Povijesni uspjeh hrvatskog rukometa: Djevojke osvojile srebro, a iza kulisa stoji naše gore list

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Hrvatska ženska rukometna U17 reprezentacija nedavno je u Crnoj Gori na Europskom prvenstvu ostvarila najveći uspjeh naših ženskih mlađih selekcija. Osvojile su izabranice Ivana Jerkovića srebrnu medalju tek u finalu izgubivši od vršnjakinja Slovačke (30:34), a podsjetimo, dio ovog veličanstvenog rezultata, kojeg slobodno možemo nazvati i povijesnim bio je Bjelovarčanin Goran Trajkovski. Popularni „Trajk“ brinuo se za formu hrvatskih vratarki. Po običaju, činio je on to fantastično s tim da smo sada, nekoliko dana nakon povratka te nakon što su se slegli dojmovi iskoristili priliku i „uhvatili“ našeg Gorana kako bismo mu čestitali te razgovarali s njim. Evo njegove priče:

– Prije svega, hvala vam na čestitkama. Mi smo s ovom reprezentacijom već dvije godine. Preciznije rečeno, kada su djevojke navršile 15 godina počeli smo ih selektirati kroz hrvatske rukometne kampove te ih kao treneri promatrali na završnicama u Poreču. U konačnici se profiliralo četrdesetak igračica, a od tog broja smo izabrali 17 imena koja su putovala u Crnu Goru. Nažalost, neka su otpala zbog ozljeda ili neke druge „više sile“. Ja sam konkretno zadužen za vratarke, baš kao što je to slučaj u mom matičnom klubu ŽRK Bjelovar uz napomenu da sam ovom prilikom imao čast raditi s Vanessom Bebić iz pločanske Dalmatinke, čuvaricom mreže zagrebačke Lokomotive, Marom Ćuraković te članicom ŽRK Cetina, Ivom Sunčicom Mastelić. Moram naglasiti da proces traje i dalje, ali trenutno su se ove tri djevojke pokazale najboljima – kazao je Trajkovski zahvalivši Hrvatskom rukometnom savezu.

– Omogućena su nam sva prvorazredna natjecanja koja postoje za ovaj uzrast pa smo se mi zapravo po prvi puta mogli pripremati na najvišem nivou. Sudjelovali smo na Mediteranskim igrama koje su također održane u Crnoj Gori pa i nadaleko poznatom „Partille“ kupu u Švedskoj. Tako smo već tamo mogli upoznati sve selekcije s kojima smo se susretali na Euru i stoga, nitko od njih za nas nije bio nepoznanica. Što se tiče našeg samog sudjelovanja na europskoj smotri, reći ću da smo prilikom dolaska prvenstveno željeli proći grupnu fazu. Jer, samim tim prolaskom postoji velika prigoda ući među osam najboljih, a kada dođeš među tih osam izabranih, automatski se ostvaruje plasman na iduće Svjetsko prvenstvo – pojasnio je Trajkovski. Kazao je kako je samopouzdanje raslo nakon što su djevojke slavile nad selekcijom Francuske.

– Poslije te pobjede sve je teklo samo po sebi uz napomenu da smo očigledno bili iznenađenje. Nitko ozbiljno nije računao na nas, a moram napomenuti kako smo poslije četvrtfinala čak priželjkivali Slovakinje. Jer, smatrali smo da ih možemo savladati. Međutim, i one su, savladavši Dansku, Španjolsku i Crnu Goru pred 1500 domaćih navijača prezentirale da misle ozbiljno. Još jedna stvar koja je itekako utjecala na konačan rasplet jest ta što nam se u polufinalu protiv Španjolki doslovce u zadnjem napadu ozlijedila Anamarija Barić. Ovdje govorimo o rukometašici koja je gotovo na svakoj utakmici zabijala deset i više zgoditaka te se to jako osjetilo u našoj igri – pojasnio je naš sugovornik dodavši kako se im se Slovačka, nakon tri pobjede iz pet odigranih susreta tijekom priprema, „osvetila“ u najvažnijem trenutku.

– Odigrale su Slovakinje odličan turnir te im ja sada mogu samo čestitati. No, bez obzira na sve, ponosan sam na ovo što smo ostvarili. Bilo je prekrasno čuti nacionalnu himnu, držati ruku na srcu njoj u čast te vidjeti navijače koji vjeruju u nas. Također, nezaobilazno je kazati da smo izuzetno zadovoljni pristupom. Stvorili smo jednu koheziju i bilo je lagano raditi s našim rukometašicama. Djevojke su sada ponovo u svojim klubovima, a tijekom nadolazećih okupljanja pokušat ćemo dodatno „osvježiti“ snage kako bismo još više napredovali. Jer, rekao bih da proces ovih sedamnaestogodišnjakinja nije završio. Dapače! On tek počinje i mislim da neću pogriješiti kada kažem da su one budućnost hrvatskog ženskog rukometa. Za kraj, shodno svemu ranije izrečenom, što se tiče ove generacije, mogu se samo nadati da niti jedna djevojka neće odustati od bavljenja rukometom. Isto tako, želja mi je da ih zaobiđu ozljede kako bi mogle nastaviti predano te kvalitetno trenirati. Naravno, veliku ulogu u svemu ovome imaju naši klubovi. Preciznije rečeno, volio bih da se cjelokupni sustav podigne na viši nivo, a kako bismo u tome uspjeli, svaki pojedinac, počevši od ŽRK Bjelovar mora uložiti dodatne napore. Jer, napredovati možemo samo sustavnim radom, upravo ovakvim kakav je bio u prethodne dvije godine – zaključio je Trajkovski.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!