Zašto je bolje puno kratkih odmora od jednog dugog? Odgovor zna psihologinja

U užurbanoj svakodnevici sve češće isplivavaju pojmovi poput sindroma sagorijevanja, odnosno stanja emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti koju uzrokuje dugotrajna izloženost stresu. U takvim okolnostima često se sve nade polažu u godišnji odmor, a mogu li ta dva tjedna uistinu spasiti, pitali smo kliničku psihologinju Vesnu Raguž Staničić.

„Da bi odmor imao učinak kakav želimo, a to je da nas odmori od posla i svakodnevice koja nas je umorila, on mora biti isplaniran i organiziran. Za početak moramo znati što nas najbolje odmara, je li to čitanje knjige, šetnja, putovanje, fizička aktivnost… Iako ovisi od osobe do osobe, istraživanja su pokazala da bolji učinak imaju češći, a kraći odmori od posla, nego dugotrajniji i rjeđi godišnji odmori. Tako se izbjegava dulji proces prilagodbe na posao nakon dva ili tri tjedna izostanka s radnog mjesta, a nema ni psihički demotivirajućeg učinka pomisli da nas do idućeg odmora čeka još jako puno vremena“, rekla je Raguž Staničić.

Naime, nakon duljeg godišnjeg odmora i ponovna prilagodba na radne zadatke i obveze traje dulje, što odnosi dosta energije pa povratak s godišnjeg povratniku teško pada. Iako točan odgovor na pitanje koliko bi godišnji trebao trajati ne postoji i ovisi o individualnim preferencijama, Raguž Staničić ističe kako su kraće, a češće pauze ipak učinkovitije.

“Kad znamo da ćemo za mjesec ili dva ponovno moći napraviti predah od posla, to djeluje motivirajuće i naravno da se tako izbjegava i prijetnja sagorijevanja, odnosno “burnouta”, koji se nažalost sve češće događa ljudima. To je također jedan od razloga zašto se preporučuju kraći, a češći godišnji odmori. Važno je znati da kratke pauze treba činiti i tijekom radnog dana. One ne trebaju biti duge i ne znače nerad, već imaju funkciju osobu nakratko odmaknuti od sadržaja kojem je izložena. Možda ne bi bilo loše unutar radnog tima imati organizirane zajedničke predahe”, zaključila je Raguž Staničić.