Nekoć obavezni, danas potpuno beskorisni: Ove dokumente današnja djeca nikad neće vidjeti

U vremenu ubrzanih tehnoloških i društvenih promjena, mnoge stvari koje su nekad bile neizostavan dio svakodnevnog života, danas su zaboravljene ili zamijenjene modernijim alternativama. Jedno od najpoznatijih obilježja identiteta nekoć je bio JMBG (jedinstveni matični broj građana), no on nije jedini primjer nekadašnje norme koja danas polako nestaje iz upotrebe. U nastavku se prisjećamo nekoliko takvih stvari i sustava koji su obilježili jedno doba, a danas su samo dio povijesti.

JMBG je uveden još 1976. godine i predstavljao je ključni identifikator svakog građanina. Sastojao se od 13 znamenki koje su kodirale datum rođenja, regiju, spol i jedinstveni serijski broj. Bio je korišten u gotovo svim službenim dokumentima, od osobnih iskaznica, preko zdravstvenih knjižica, do školskih svjedodžbi. Nakon ukidanja, Hrvatska je uvela OIB (osobni identifikacijski broj), a Slovenija EMŠO. Danas je JMBG uglavnom povijesni podatak, iako se još ponegdje koristi kao sekundarni identifikator.

Zdravstvene knjižice s tvrdim koricama, ispunjene pečatima, ručno upisanim podacima i zalijepljenim markicama, desetljećima su bile simbol zdravstvene zaštite. Svaki pregled, svaki lijek, svaka promjena, bilježili su se u knjižicu. S razvojem elektroničkog zdravstvenog sustava, papirnate knjižice su u mnogim državama zamijenjene karticama, pametnim čipovima i digitalnim bazama podataka.

Prije nego što su uvedene moderne plastične osobne iskaznice s čipovima, osobne su bile kartonske knjižice s uvezom, fotografijom i vlastoručnim potpisom. Često su bile nezgrapne, lošije kvalitete i podložne krivotvorenju. Danas su u upotrebi moderne ID kartice manjih dimenzija koje stanu u novčanik i sadrže elektronički čip koji omogućuje sigurnu identifikaciju u raznim sustavima, od policije do banaka.

Jedan od najprepoznatljivijih dokumenata u životu svakog muškarca prije je bila vojna knjižica. Svaki mladić je s navršenih 18 godina prolazio regrutaciju i služio obavezni vojni rok, najčešće u trajanju od 12 mjeseci. Mnogi svoje vojne knjižice čuvaju kao uspomenu na neka druga vremena.

U mnogim administrativnim procesima, nekada je bilo nezamislivo završiti bilo kakav zahtjev bez biljega. Uvođenjem e-Građana, e-Uprave, online plaćanja i digitalnih certifikata, većina tih koraka se danas obavlja iz udobnosti vlastitog doma, u svega nekoliko klikova. Biljezi još uvijek postoje, ali se njihova uloga uvelike smanjila i u budućnosti će ih vjerojatno potpuno zamijeniti elektroničko plaćanje pristojbi.

Radna knjižica bila je službeni dokument u kojem se od prvog zaposlenja pa sve do mirovine bilježio cijeli radni staž radnika. U njoj su se upisivali podaci o poslodavcima, razdobljima zaposlenja, radnim mjestima i zvanjima. Svaki poslodavac bio je obvezan unositi podatke i ovjeravati ih pečatom, pa je radna knjižica često bila i svojevrsni životopis na papiru. U Hrvatskoj je ukinuta 1. siječnja 2014., kada je uveden elektronički sustav evidencije staža i plaća (HZMO i e-Građani). Iako više nije u upotrebi, mnogi stariji radnici svoje radne knjižice čuvaju kao uspomenu i dokument vremena u kojem je papir bio jedini dokaz karijere.

Učenička knjižica bila je službeni dokument svakog osnovnoškolca i srednjoškolca, svojevrsna osobna iskaznica učenika. U njoj su se nalazili osobni podaci, fotografija, bilješke o uspjehu, vladanju i izostancima, a služila je i kao sredstvo komunikacije između škole i roditelja. Učitelji su u knjižicu upisivali ocjene, pohvale, opomene i druge važne obavijesti, dok su roditelji svojim potpisom potvrđivali da su upoznati sa sadržajem. Od 2010-ih, postupno su je počeli zamjenjivati elektronički dnevnici (e-Dnevnik), čime su informacije postale dostupne putem interneta.

Školski imenici bili su službeni dokumenti u kojima su se vodili osnovni podaci o učenicima i njihovom školovanju. U njih su se upisivali osobni podaci, tijek školovanja, ocjene iz pojedinih predmeta, izostanci te završni uspjeh po razredima. Imenici su služili kao svojevrsna trajna evidencija školskog puta učenika, a često su se čuvali i nakon završetka obrazovanja. Kao i učeničke knjižice, imenici su nestali s uvođenjem digitalnih rješenja i e-Dnevnika, koji omogućuju elektroničko praćenje uspjeha i podataka o učenicima.

Indeksi su do nedavno bili nezaobilazan dokument svakog studenta u Hrvatskoj. U njima su se nalazili osobni podaci, upisane akademske godine, predmeti te položeni ispiti s potpisima i ocjenama profesora. Osim što su služili kao službena evidencija studiranja, indeksi su često bili i svojevrsni ‘dnevnik studenta’, jer su u njima ostajali zapisi, datumi i potpisi koji su pratili čitav tijek studija. S uvođenjem informacijskih sustava na fakultetima i digitalizacijom visokog obrazovanja, indeksi su postupno ukinuti te zamijenjeni elektroničkim bazama podataka i studentskim e-indeksima. Ipak, mnogim bivšim studentima indeks je i danas dragocjena uspomena na godine studiranja.