Znate li koja su najčešća imena djece? Koje ime znači ‘kap mora’, koje ‘biser’, a tko je ‘svjetlost’

Kao i u godini ranije, Hrvatice i Hrvati lani su djeci najčešće dali  imena Luka za dječake i Mia za djevojčice. Ime Luka dobilo je 603 dječaka, a ime Mia 377 djevojčica. U top pet imena za dječake ulaze još Jakov, Toma, David i Petar. Preostala četiri najčešća imena za djevojčice bila su Rita, Nika, Mila i Lucija. Za sva ova imena odlučili smo potražiti porijeklo, a time i značenje. U tome smo se držali isključivo objašnjenja na Portalu suvremenih hrvatskih osobnih imena Instituta za hrvatski jezik, piše srednja.hr.

Porijeklo najčešćih imena za djevojčice

Mia – Na Portalu suvremenih hrvatskih osobnih imena stoji da je riječ o imenu stranog podrijetla, da je isti oblik čest u engleskom i njemačkom jeziku, a da je riječ o pokraćenom imenu Maria, odnosno Marija. Za ime Marija jasno je da je biblijsko-svetačkoga podrijetla, ali je etimologija hebrejskog imena Mariám nejasna. Na stranici Instituta stoji da je sveti Jeronim tumačio ime kao stilla maris ‘kap mora’ što je u kasnijim prijepisima pogrešno preinačeno u stella maris ‘morska zvijezda’. Uz to se navodi da je moguće da je verzija imena Marija posuđenica iz egipatskoga sa značenjem ‘ljubljena’ ili ‘ona koju ljubi bog Amu’. U srednjemu vijeku ime Mia povezivalo se s imenom Eufemija. Ime Mia se znatno proširilo početkom XXI. stoljeća.

Rita – Ovo ime pokraćeno  je od Margarita, odnosno Margareta. Na grčkom je margarítēs zapravo ‘biser’ i smatra se da je vjerojatno posuđenica iz iranskog, a portal Instituta, navodi da je kao motivacija za nadijevanje imena moguć i naziv cvijeta margareta ‘Leucanthemum vulgare’, nastao od iste grčke riječi.

Nika – Riječ je o imenu grčkog podrijetla, varijanti imena Nike, božice pobjede. Ime Nika, navodi Portal suvremenih hrvatskih imena, je potvrđeno u književnim djelima te na Pelješcu u XVI. stoljeću. Popularno je postalo u prvome desetljeću XXI. stoljeća.

Mila –  Objašnjenje Instituta je da je ovo ime narodnoga podrijetla i da dolazi od riječi ‘mio’. Odnosno, da je riječ o imenu pokraćenom od Milosava, Milica , Radmila i drugih imena sa sastavnicom mil. Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća, a koristi se u istoj varijanti i u nekim drugim jezicima, poput češkog i slovenskog.

Lucija – I ovo je ime svetačkoga podrijetla, dolazi iz latinskog imena Lūcia, prema rodovskome imenu Lūcius ~ lux što je u prijevodu ‘svjetlost’. Ime je u liku Lucia potvrđeno od kraja XIII. stoljeća, dok je postojanje crkve posvećene svetoj Luciji u Jurandvoru na Krku zabilježeno već na Bašćanskoj ploči. Ime Lucija u novije doba popularno je postalo 90-ih godina XX. stoljeća, a hrvatskome se pučkom etimologijom prevodi kao Svjetlana, navodi Institut.

Porijeklo najčešćih imena dječaka

Luka – Najvjerojatnije je da je ime tvoreno prema etniku Loukanós (grčki) odnosno Lucānus (latninski) što prevodimo kao ‘Lukanac’, odnosno čovjek iz Lukanije, pokrajine u južnoj Italiji. Ime je, navodi Institut, potvrđeno od XI. stoljeća, a nešto češće počelo se nadijevati u posljednjoj četvrtini XX. stoljeća i zapravo je rasprostranjeno u svim krajevima Hrvatske. Luka je i ime jednog od evanđelista.

Jakov – Ovo je ime hebrejskog podrijetla yaʿaqōḇ, u prijevodu ‘neka (Bog) štiti’.  Kod nas je ovo ime potvrđeno od XII. stoljeća. Tridesetih godina XX. stoljeća bilo je popularno na splitskome području, a danas se često daje i u ostatku Hrvatske. Zanimljivo je da je u Bibliji, u Starome zavjetu, ime pučkoetimološki prevedeno kao ‘koji se drži za petu’, zato što se Jakov pri rođenju držao za petu (hebr. ‘āqēḇ) starijega brata Ezava, te kao ‘varalica’ (korijen ‘QB ‘varati’), jer si je prijevarom prisvojio blagoslov prvorođenca, navodi Institut.

Toma – Objašnjenje za porijeklo ovog imena, koje je u latinskom i grčkom Thomas, je da dolazi iz aramjeskog jezika i riječi təʾōmā, odnosno u prijevodu ‘blizanac’. Latinski lik imena (Thomas) na hrvatskome je tlu potvrđen od XI. stoljeća.

David – Ovo popularno ime za dječake hebrejskog je porijekla, riječ dāwiḏ  znači ‘drag, mio, ljubljen, junak’. Kod nas je ime potvrđeno u XIII. stoljeću, a nosio ga drugi izraelski kralj, ujedinitelj dvanaest izraelskih plemena te rodonačelnik roda iz kojega će po židovskome vjerovanju potjecati Mesija.

Petar – I ovo je ime svetačkog porijekla, a dolazi iz grčkog pétros, što je u prijevodu ‘stijena’. Smatra se da je ime je prvi nosio apostol Petar, koji se zapravo zvao Šimun, a prema evanđeljima Isus ga je prozvao na aramejskome Kefa ‘stijena’, što je na grčki prevedeno ho pétros. Ime je potvrđeno od XI. stoljeća u latinskim vrelima, a hrvatski je lik (Petar) potvrđen u ćiriličnim i glagoljičnim vrelima (iz XIII. i XIV. st.), navodi Institut.