Omiljeno voće postaje luksuz, hoće li ga jesti samo bogataši?
Počela je berba kraljice voća, jabuke. U voćnjaku je i berečki proizvođač Momčilo Branković koji ovu godinu neće pamtiti po dobrom jer prvo mu je nasad nastradao od mraza, a potom su dio uroda ‘pojele’ suša i visoke temperature zbog kojih je u berbu morao krenuti ranije.
-Jabuka je počela dijelom opadati, ova kasnija i to zbog nedostatka vlage – opisuje stanje Branković.
Koliko će jabuke manje ubrati znat će kada berba bude gotova, sigurno je da će urod biti manji, ali tu se, kaže, više ništa ne može.
-Preživjet ćemo. Nešto je ostalo, a iz toga se onda mora izvući maksimalno koliko se može izvući – kaže voćar kojeg još jedna lošija godina neće obeshrabriti.
Branković nije jedini proizvođač jabuka koji se našao na udaru vremena, većina diljem zemlje je u sličnoj situaciji, a dodatan problem je što će dio jabuke završiti u industrijskoj klasi.
-Bolesti, u prvom redu fuzikladija jabuke napravile su značajne štete na određenim lokacijama tako da se ove godine proizvodnja u Hrvatskoj očekuje oko 50 tisuća tona u bruto iznosu, a robe koja će zbog svoje kvalitete završiti u skladišnim kapacitetima bit će svega 30 tisuća do 35 tisuća tona – upozorava upravitelj PZ Jabuka Luka Cvitan.
Tih do 50 tisuća tona jabuka je 27 posto manji urod od onog prošlogodišnjeg što je i procjena koju je iznijelo Svjetsko udruženje za uzgoj jabuka i krušaka.
Koliko će dobiti voćari, a koliko će jabuke plaćati građani?
Proizvođači jabuka nadali su se da će im za gotovo trećinu manji urod nadoknaditi otkupna cijena. Oni slavonski se ovih dana žale kako je 60 do 80 centi za prvu klasu premalo, ali u boljem su položaju oni koji imaju osiguran pristup hladnjači. Među njima su voćari najstarije i najveće proizvođačke organizacije u sektoru voća i povrća Jabuka.hr.
-Što se tiče povoljnijeg položaja to je svakako točno jer su vlasnici proizvođačke organizacije sami proizvođači koji upravljaju svim procesima, a politika je takva da po odbitku troškova sve što se ostvari pripada proizvođačima. Ono što nas dodatno stavlja u povoljniji položaj kao organizaciju je činjenica da smo kroz NPO dobili 15 milijuna eura bespovratnih sredstava i uskoro završavamo provedbu svih aktivnosti izgradnje logističkog centra u Križu vrijednog oko 24 milijuna eura plus PDV, a koji nam je omogućio priključenje novih proizvođača. Do sada smo bili ograničeni skladišnim kapacitetima i kapacitetima za sortiranje i pakiranje – kaže Cvitan.
Proizvođačka organizacija Jabuka.hr ima 18 članova koji imaju površinu od 220 hektara jabuka, s kooperantima kontroliraju 400 hektara nasada, a zbog modernog pogona sortiranja i pakiranja i dovoljnih skladišnih kapaciteta pridružuju im se novi članovi koji na taj način imaju jaču pregovaračku moć s trgovačkim lancima.
-Ako vam kažem da će u našim kapacitetima završiti između 13 tisuća i 15 tisuća tona, a ukupna proizvodnja koja će ove godine završiti u skladišnim kapacitetima je 30 tisuća do 35 tisuća tona onda znate o kakvoj pregovaračkoj moći razgovaramo. Uz to imamo dobru suradnju s proizvođačkom organizacijom koja djeluje na području Vukovarsko-srijemske županije, pa i velik postotak njihove robe konfekcioniramo i stavljamo na tržište što nam daje pregovaračku moć – ističe Cvitan.
Dok se voćari nadaju što višoj otkupnoj cijeni, potrošači strahuju od novog udara na svoj džep. Opravdano jer cijena jabuke će biti viša nego lani. Cijenu će dići i Momčilo Branković koji voće prodaje izravno kupcima, ali razlog poskupljenja kod njega nije slabiji urod već veći troškovi koje je imao u proizvodnji.
-Zbog troškova ćemo mi morati dići cijenu jer su nam oni narasli. Velika su špricanja, ubacite dio ekoloških sredstava koja su relativno skupa i u tom dijelu dolazi do veće cijene. K tome i cijena rada uz to što nema radne snage raste i stvara vam dodatne troškove – tumači berečki voćar.
Branković će kilogram jabuke sada na početku berbe prodavati za dva eura po kilogramu dok je lani cijena bila 1,50 euro. Procjenjuje se da će ovisno o sorti i kvaliteti kilogram jabuka koštati od 2 do 2,30 eura.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.