Udar na Zagreb s dalekosežnim posljedicama na hrvatsku nogometnu reprezentaciju

Nogomet je već desetljećima puno više od sporta. Posljednja potvrda te tvrdnje su izbori za Zagrebački nogometni savez, a koji će se održati u ponedjeljak.

Sve je počelo kada je Izvršni odbor najvećeg, financijski najsnažnijeg i najutjecajnijeg nogometnog saveza, koji okuplja 52 kluba i 6 drugih predstavnika, prije tri tjedna raspisao izbore.

Godinama je radio u tišini, a samo nekoliko sati nakon raspisivanja izbora, 11. rujna, sve se promijenilo. Reagirao je najprije NK Rudeš. U oštrom priopćenju optužio je Savez, poglavito njegovog predsjednika Tomislava Svetinu, za protupravno i netransparentno postupanje. Konkretno, optužili su ZNS da:

– odbija prihvatiti Odluku NK Rudeša o imenovanju novog klupskog predstavnika u Skupštini ZNS-a;

– da je pod točkom „Različito“ uvršteno donošenje odluke o sazivanju izborne godišnje skupštine ZNS-a, kako kažu, bez prethodne obavijesti članovima Izvršnog odbora;

– da se izborna skupština planira održati 29. rujna 2025., šest mjeseci prije roka.

Sve tri optužbe vrlo će brzo pasti u vodu jer, u Skupštinu je isti dan imenovan novi predstavnik NK Rudeša; stavljanje odluke o sazivanju izborne skupštine pod točkom razno nije baš uobičajeno, ali nije niti protivno Poslovniku Saveza, a raspisivanje izborna šest mjeseci ranije je i uobičajeno i u skladu s Poslovnikom i zakonom. Ranije od predviđenog, ne tako davno, izbori su provedeni i u HNS-u i u Dinamu i nitko to nije dovodio u pitanje.

Premda su optužbe bile neuvjerljive i premda ih je iznio tek jedan od 54 kluba, ubrzo se vidjelo da su one samo znak ‘nevidljive ruke’ za početak orkestriranog napada na ZNS.

Priopćenje drugoligaškog kluba, koje usput rečeno nije nitko potpisao imenom i prezimenom, čije čelnike ne zna nitko osim novinara koji su im dali prostor, odjednom je za veliki dio medija postalo Sveto pismo.

I ništa tu ne bi bilo sporno, jer svatko ima pravo iznositi svoja mišljenja i boriti se za interese svog kluba – Hrvatska je, hvala Bogu, demokratska država – ali onda u toj demokraciji, valjda, trebamo čuti i drugu stranu. Međutim, drugu stranu (ZNS) nitko nije nazvao, a kamoli samoinicijativno propitivao sadržaj Rudešovog ‘Svetog pisma’.

Naprotiv, pojačani su napadi na predsjednika ZNS-a Tomislava Svetinu, s ciljem da skupi što manje potpisa za svoju kandidaturu. Idućih dan – dva čitali smo tako naslove: ‘Svetina gubi podršku’, ‘Klubovi Svetini okreću leđa’, ‘Svetina u problemima’, a sve s ciljem kako bi neki od ona 53 kluba odvratili od potpore Svetini i usmjerili prema nekom drugom.

Ali kome? Najprije treba naći kandidata koji može skupiti deset potpisa, jer to je uvjet za kandidaturu. Rudeš, koji je pokrenuo operaciju, možda i ima kandidata, ali unatoč gore spomenutim medijskim naslovima, pokazalo se da nije imao snage za deset potpisa.

Jedanaesti dan od raspisivanja izbora, napokon se oglasio i onaj koga se jedino i čekalo – Dinamo.

Za razliku od Rudeša, koji se žalio da mu se onemogućuje sudjelovanje u izborima, Dinamo je priopćio da ne želi sudjelovati u radu ZNS-a. Obrazac isti kao i Rudešov – ZNS je optužen za ‘bizaran i netransparentan’ način vladanja Izvršnog odbora.

I tada je svima postalo jasno što se u stvari dogodilo.

Rudeš i Dinamo očekivali su izbore za ZNS u travnju iduće godine, a IO ZNS-a ih je raspisao šest mjeseci ranije.

I Rudeš i Dinamo vjerojatno su planirali na izbore u travnju izaći sa svojim kandidatima, ali izbori su raspisani sada, oni za njih nisu bili spremni i zato sada treba naći krivca, a izbore proglasiti nelegalnima.

To najbolje potvrđuje drugo priopćenje NK Rudeša objavljeno odmah nakon Dinamovog. U njemu Rudeš više ne tvrdi kako mu nije dozvoljena kandidatura, nego sada i oni odjednom, kao i Dinamo, odbijaju sudjelovati na izborima. I to, gle vraga, nakon što im je iz ZNS-a omogućeno da sudjeluju. Dovoljno je samo prikupiti deset potpisa klubova, pa čak i ako oni nemaju pravo glasa na izborima, ali su dio ZNS-a.

Međutim, problem je u tome što NK Rudeš ne može skupiti niti deset potpisa za kandidaturu, premda je između 11. i 22. rujna medijska topnička priprema glasila ‘Svetina gubi podršku’.

Slično je i s Dinamom, samo Dinamo je zbrojio dva i dva i kad je shvatio da se nije na vrijeme pripremio na izbore, da nema kandidata i da nije siguran da će skupiti deset potpisa potpore, a kamoli pobijediti, objavio je da neće sudjelovati, te izbore doveo u pitanje.

Dinamu smeta što je ZNS, kako kaže, u samo 20-tak dana i netransparentno raspisao izbore, a sam taj Dinamo je, prije samo mjesec dana, usred ljeta, kada su svi bili na odmoru, usvojio novi statut, proveo izbore i izabrao novo vodstvo… i sve to u – 20-tak dana.

Mogli bismo zaključiti – dva kluba, uz pomoć svojih satelitskih medija tjednima raspravljaju o porukama iz tri besprizorna priopćenja koja nitko nije imao hrabrosti ni potpisati, a kamoli dati izjavu pred novinarima ili se sučeliti sa protukandidatom.

Netko je nedavno izbrojio da je Zvonimir Boban, prvi čovjek Dinama, najvećeg i najpoznatijeg kluba u regiji, otkako je prije pola godine faktički preuzeo klub, imao brojkom i slovom 3 (tri) medijska nastupa. Sva tri najkraća moguća, čitana s papira i u strogo kontroliranim uvjetima, bez prava novinara na postavljanje pitanja.

Ne bi li hrvatska sportska sedma sila, trebala svim akterima koji provode sportsku politiku postavljati pitanja, ponekad i neugodna, jer novinari su tu da predstavljaju hrvatsku javnost. Umjesto toga, ta sportska sedma sila, na mig pojedinih klubova spremno staje u službu parcijalnih interesa i umjesto interesa javnosti, zagovara interese pojedinaca.

Ni nakon Dinamovog priopćenja, nijedan medij, (osim dvije časne iznimke) nije tražio reakciju prozvanih, odgovor na optužbe.

Naprotiv, nastavio se dobro orkestrirani napad na ZNS bez ijednog konkretnog prigovora na njegov rad i njegova postignuća. Osim ako konkretnim prigovorom ne smatramo rečenicu da se, citiramo: … ‘Na posljednjoj sjednici IO ZNS na bizaran i netransparentan način najavila izborna Skupština’

Nije li apsurdno da dva kluba, koji ne mogu skupiti po deset potpisa, Rudeš i Dinamo (koliko god velik bio), tri tjedna, hibridnim komuniciranjem bez ijednog živog predstavnika, putem medijskih satelita, osporavaju izbore, a 52 kluba i još 6 drugih zastupnika, nema priliku izgovoriti ni jedno slovo. Da ih je netko pitao, jeste li zadovoljni, za koga ćete glasovati, što ste postigli u svom klubu u zadnjih sedam godina? Nula bodova.

Reagirao je jedino uvijek nadahnuti i britki, Mario Zorko. Na svom Facebook profilu objavio je da je Dinamo od Tomaševića dobio 700.000€ dok su ‘mali’ klubovi dobili nula eura i time očitao lekciju svojim kolegama novinarima i urednicima, a ujedno i odgovorio na pitanje zašto Dinamo nikada ne smije biti vladar ZNS-a. Baš zato što je velik i bogat, što su njegovi izvori prihoda i sponzori i TV prava i Europske lige i prodaje igrača, što niti jedan drugi klub ZNS-a ne može sanjati.

Vratimo se tvrdnji s početka teksta da je nogomet više od sporta. Podaci iz Zorkovog fb posta, prema kojima Dinamo dobiva sve, a ostali ništa, ukazali su nam i na opasnost da trenutačna zagrebačka gradska vlast na čelu s Tomaševićem Dinamo vidi i kao svoj politički projekt. Sportski uspjeh Dinama kao svoj politički uspjeh. Ako je tako, a podaci ukazuju da jeste, onda je to pogubno za sve klubove ZNS-a, a bilo bi još pogubnije kada bi Dinamo ovladao ZNS-om, jer ‘sit gladnom ne vjeruje’.

Ako je Dinamo Tomaševićev politički projekt na štetu malih klubova i ZNS-a, postavlja se i pitanje gdje je tu onda HNS, odnosno Hrvatska nogometna reprezentacije. Znamo da budućnost Hrvatske reprezentacije ne ovisi o Dinamu i Hajduku, nego o stotinama malih klubova iz čijih se najmlađih selekcije regrutiraju najbolji mladi nogometaši koji onda iz manjih sredina prelaze u veće. Vatreni koji su potekli u Zagrebu i Splitu mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Velika većina te svoje prve nogometne korake napravila je na malim i nepoznatim nogometnim igralištima širom Hrvatske, o kojima se brinu upravo HNS, ZNS i ostali Županijski nogometni savezi.

Neosporna je i činjenica da je i u novom, Bobanovom Dinamu, sve manje domaćih dečki. Gdje su nestali mladi Dinamovci koji su na pripremama najavljivani kao skorašnji prvotimci, za koje se govorilo da je ovo njihova sezona (Filipović, Živković, Topić, Jakirović, … da ne govorim o onima koji su rasprodani ili su otišli na posudbu.) Budimo realni, u Dinamu nikad nije igralo više stranaca nego danas i Zorko je u pravu kada upozorava da Dinamo danas razvija igrače za albansku, alžirsku, škotsku, španjolsku i neke druge reprezentacije.

Bilo kako bilo, Skupština će se u održati ponedjeljak, ZNS će izabrati svoje novo vodstvo. Važnije je pitanje što će se događati nakon toga. Sudeći prema dosadašnjim metodama osovine MOŽEMO – DINAMO – SEDMA SILA, (namjerno tu ne spominjemo Rudeš, jer on je tu bio samo alat za pokretanje operacije) ne možemo biti spokojni. Jer kad netko izbjegava demokratsku izbornu proceduru i ne želi istaknuti kandidata, a zaziva promjene, onda te promjene može provesti samo prevratom i nasiljem nad demokracijom i procedurom. Pokušaj apriornog osporavanja nečijeg legitimiteta, a da niste niti pristupili izborima u legalnoj proceduri, djeluje kao svojevrsna najava nasilja nad procedurom i demokracijom upakirana u borbu za demokraciju. Budimo iskreni, ono što se prije mjesec dana dogodilo u Dinamu bilo je isto to – nasilje nad procedurom i demokracijom upakirano u borbu za demokraciju.

Boban je važno ime hrvatskog nogometa, Dinamo je najveći i najuspješniji hrvatski klub, ali to im ne daje za pravo da provode nasilje nad demokracijom. Jer ako dva kluba pokušavaju postati važnija od pedeset dva, onda tu nešto nije u redu.

FOTO: FAH