
Neugodna istina o ušima: Ovi dosadni paraziti kriju puno toga, pa i razlog češkanja glave
Povratak u školske klupe nakon ljetnih praznika uvijek donosi nova uzbuđenja, ali često i nepozvane goste u kosi djece. Uši, odnosno mali paraziti posebno vole vrtićku i školsku djecu, kod koje se bliski kontakt događa svakodnevno tijekom igre, druženja i grupnih aktivnosti. Iako uši nisu znak loše higijene, njihova pojava može brzo eskalirati, ako se ne reagira pravovremeno.
Preventiva
Redoviti pregledi vlasišta, vezana kosa, kao i otvorena komunikacija između roditeljima, učitelja i odgojitelja, među ključnim su koracima koji mogu spriječiti munjevito širenje ušiju. No, na samom početku, važno je poznavati njihov životni ciklus.
Odrasla uš duga je svega 2 do 3 milimetra i kreće se vrlo brzo. Živi oko mjesec dana, tijekom kojeg ženka može položiti i do stotinjak jajašaca, takozvanih gnjida. One su sitne, bijele ili žućkaste, pričvršćene uz samu vlas kose i teško ih je ukloniti. Nakon otprilike tjedan dana iz njih izlazi mala uš, koja u roku od dva tjedna postaje spolno zrela i spremna za daljnje razmnožavanje. Taj brzi ciklus objašnjava zašto se uši mogu jako naglo proširiti.
Mnogi roditelji primijete da njihovo dijete ima uši tek mjesec ili dva nakon što se zaraza dogodi. Ako se kosa ne pregledava redovito, problem postaje očit tek kada se dijete počne intenzivno češkati.
Česte zablude
Uši ne mogu letjeti ni skakati, već se prenose isključivo direktnim kontaktom kose. Rjeđe se prenose preko češljeva, kapa, jastuka ili ručnika.
Iako su neugodne, uši nisu opasne za zdravlje ljudi. Ne prenose bolesti niti ostavljaju trajne posljedice. Najčešći problem je svrbež, uzrokovan ne ugrizom ušiju, već izmetom kojeg ostavljaju. Kod osjetljivije djece moguće su i sekundarne infekcije.
Potpunu zaštitu od ušiju teško je osigurati, no postoje načini kako smanjiti rizik. Od velike je važnosti redovito pregledavati kosu, osobito iza ušiju i na zatiljku, izbjegavati dijeljenje češljeva, kapa, gumica i ručnika, koristiti preventivne sprejeve na bazi eteričnih ulja (poput lavande ili čajevca) koji do neke mjere mogu pomoći odbiti uši, podići kosu u rep ili pletenicu kod djevojčica kako bi se smanjila mogućnost prijenosa.
Što kada se udomaće?
U slučaju da se uši ipak pojave, najčešći prvi korak su posebni šamponi i losioni dostupni u ljekarnama. No, većina roditelja ne zna da se uši vrlo lako prilagođavaju otrovima te da šampon ubija samo odrasle uši. Gnjide niti jedan šampon neće riješiti, jer su zaštićene nepropusnom membranom i kemijski pripravci ih ne mogu uništiti. Najefikasnija metoda uklanjanja ušiju i gnjida je mehanička, dakle strpljivo iščešljavanje kose u malim segmentima gustim češljem za uši.
Prije češljanja preporuča se obilno nanijeti regenerator jer omekšava kosu, sprječava petljanje i čini uši ljepljivima, pa ih češalj lako uklanja zajedno s gnjidama. Kod duge kose postupak može trajati i do sat vremena, a češljanje je potrebno ponoviti tri do četiri puta s tjednim razmacima, jer iz gnjida nakon šest do osam dana izlazi nova generacija uši.
Mnogi roditelji osjećaju sram zbog problema s ušima i često ga prešućuju. Iako uši nisu rijetkost i svako dijete ih može dobiti i dalje su česta tabu tema. Roditelji nerado priznaju da ih njihovo dijete ima, bojeći se stigme i osude okoline. Stručnjaci naglašavaju da bi o ušima trebalo otvoreno govoriti, informativno i edukativno te da one nisu znak nečistoće, nego jednostavno posljedica bliskog kontakta.


