Lovci tvrde da rade sve, poljoprivrednici da ne rade ništa, a svinje feštaju

Zakuhalo je bilo ljetos na relaciji lovci-poljoprivrednici u Velikom Trojstvu. Siti toga da im čopor divljih svinja hara usjevima i da se svakoga jutra moraju pitati što im je od kukuruza ostalo pri čemu sami parcele ne mogu obraniti, a od lovaca, kažu, nemaju potporu poslali su javni apel. I na sastanku obje strane i Općine predloženo je nekoliko rješenja – od malčiranja uz šume, preko posipanja kukuruza na šumskim putovima do osiguravanja sredstava za zbrinjavanje životinja, ali na sve je samo odmahnuto rukom nakon čega su i poljoprivrednici utihnuli. Provjerili smo jesu li lovci i poljoprivrednici u međuvremenu pronašli zajednički jezik i ima li pomaka. Lovci rastjeruju divlje svinje, ističe predsjednik Lovačke udruge Veliko Trojstvo.

-Rastjerivali smo divlje svinje tjedno po dva do tri puta čak na dojavu poljoprivrednika – navodi Josip Antolić.

 

Da se nešto malo pomaklo s mrtve točke (ali ne i dovoljno) potvrdio nam je i poljoprivrednik Dalibor Mostovljanec čiji se kukuruz, soja, tritikal i pšenica rasprostiru na 150 hektara u deset sela.

-Nakon one zadnje ‘afere’ naši lovci su se malo angažirali i istjerali dobar dio toga, ali ne mogu oni problem riješiti preko noći. Problem je brojno stanje – pomirljivo će Mostovljanec.

Problem je to koji je rastao godinama. Svjesni su poljoprivrednici da gdje ima šume i divljači ima i šteta, ali granica se negdje, kažu, mora povući.

-Šteta na poljoprivredi će biti dok se god poljoprivreda bude radila, ali nekakve razumne bi trebale biti, prihvatljive, a ne sustavne. Zadnjih sedam, osam godina se drastično povećao broj divljači. One rade štetu u pol sela, u Trojstvu na 50 do 100 metara od kuća – upozorava Mostovljanec.

Tko je odgovoran za to ‘kuda idu divlje svinje’?

Divlje svinje se ljudi više ne boje, a njive su im švedski stol na kojem se nemilice goste. Mostovljanec procjenjuje da su samo njemu ove godine pojele 60 tona kukuruza, a nije jedini.

-Najgora situacija je u Dominkovici, Vrbici, Kegljevcu. Lovci se sada trude i istjerivali su, ali premalo je ljudi u odnosu na broj divljih svinja – kaže taj poljoprivrednik.

 

U strahu da sutra neće imati što brati dio proizvođača je u berbu kukuruza krenuo prije reda jer drže da je bolje da poberu i malo nedozrio kukuruz nego da čekaju i ostanu bez svega. I dok se poljoprivrednici osjećaju bespomoćno i pomalo izdano, lovci poručuju kako oni rade što mogu.

-Sadimo remize, znači sadimo kukuruz, zob i pšenicu da bismo zadržali svinje na tim pozicijama da ne rade štete, ali problem je dodatan što smo okruženi s dva državna lovišta koja su isključivo šuma i sva divljač se na proljeće slijeva prema nama – tumači Antolić.

Predsjednik velikotrojščanske lovačke udruge uz to uvjerava da štete nisu velike, ali i prst krivice upire u one čijim se usjevima divljač gosti.

-Moram reći da mi imamo 170 električnih pastira, a gospodin nije htio uzeti zaštitu što je prema zakonu obavezan, ima još jedan ili dvojica koje on instruira i onda se događa što se događa – optužuje Antolić ne navodeći imena.

Mostovljanec s druge strane napominje kako od električnih pastira pred čoporom divljih svinja nema velike koristi.

-Nema pomoći, nema. Ni od ograda ni od repelenata, nema pomoći – bespomoćno sliježe ramenima.

Jedino rješenje je smanjenje brojnog stanja divljih svinja.

-Po našoj lovno-gospodarskoj osnovi mi imamo na godišnjem planu odstrel 42 divlje svinje, a ove godine smo u pola sezone dok još nije ni počela sezona lova već se ovo svodi na rastjerivanje divljači otpucali 80 komada divljih svinja – navodi Antolić.

Antolić koji odgovornost čini se vidi svugdje osim u svom društvu napominje kako se u rješavanje trebaju uključiti svi, nezadovoljan suradnjom s Općinom.

-Lokalna samouprava nema sluha da s nama surađuje i s poljoprivrednicima i ne daje ništa u pravcu lova, nula centa – žali se predsjednik lovačkog društva.

Iz prozvane Općine Veliko Trojstvo odgovaraju kako su njihova vrata uvijek otvorena te se svi mogu javiti kada god žele.

Nazire li se rješenje s vrha?

Velikotrojščanski poljoprivrednici međutim nisu jedini koji muku muče s divljači. Godinama poljoprivrednici diljem zemlje upozoravaju na divljač koja im nekažnjeno proždire usjeve, a ceh plaćaju oni dok su lovci, upozoravaju poljoprivrednici, zaštićeniji. Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Marinko Beljo uvjerava kako bi se stanje trebalo poboljšati novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i Zakonom o lovu.

-Do sada se županijama deset posto sredstava te namjene vraćalo, a sada će to ako zakon prođe biti 50 posto, ali će županije i jedinice lokalne samouprave sudjelovati u nadoknadi štete poljoprivrednicima – rekao je Beljo.

 

Hoće li se išta promijeniti kada će u nadoknadi štete morati sudjelovati i općine, gradovi i županije trebalo bi se znati već sljedeće godine.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.