Namirnice bacamo kao ‘pijani milijarderi’, ali može se i drugačije, evo kako

U Hrvatskoj je u odnosu na pretpandemijsko razdoblje hrana poskupjela za čak 47 posto i po tome smo u vrhu EU, pokazuju podaci Eurostata. Tim više čudi podatak posljednjeg nacionalnog istraživanja u sklopu projekta “Hrana se ne baca” da se u Hrvatskoj godišnje baci 286 tisuća tona hrane! Osim što je to rasipanje novca jer bismo jednako tako mogli novac dići s bankomata i baciti u kantu za smeće, štetno je za okoliš. Bačena hrana stvara deset posto stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatske promjene. Za usporedbu, promet ima emisije stakleničkih plinova od 16 posto, a manje emisije štetnih plinova imaju zračni i pomorski transport. Čak 76 posto bačene hrane nastane u kućanstvu pri čemu u smeću najčešće završi kuhana hrana, potom kruh i peciva, te voće i povrće. Nekima oči ipak nisu veće od želuca.

-Stavim koliko treba, može malo više, ali da se baca hrana, nikako. To ne dolazi u obzir, a i s 360 eura mirovine što možeš kupiti – kaže gospođa Franka.

Ni kod gospodina Vlade nema bacanja hrane.

-Uglavnom je to planiranje. Ručak nekada jedemo isti dva dana, ne kuha supruga svaki dan – otkriva nam tajne kako ne bacati hranu taj Bjelovarčanin.

No, ponekada se koliko god se trudi dio namirnica ne uspije iskoristiti.

-Neki komad povrća koji se već osušio u hladnjaku ponekada moram nažalost baciti – iskrena je gospođa Martina.

Najmanje jednom tjedno hranu baca više od milijun Hrvata, a zanimljivo je da to najviše radi generacija Z od 15 do 29 godina koja je ujedno i najzabrinutija zbog klimatskih promjena.

Dio hrane baci se već u proizvodnji

U bacanju hrane dakle prednjače kućanstva, ali 14 posto bačene hrane dolazi iz primarne proizvodnje uključujući obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Model kojim je to izbjegnuto je Gruntek koji za korisnike funkcionira kao vrt na kojem ne moraju ništa raditi. Na Grunteku na oko deset hektara kod Čazme godišnje uzgoje 40-ak kultura za točno onoliko korisnika koliko se pretplatilo pri čemu se ne može dogoditi da ubrane namirnice stoje.

-Povrće se bere ujutro i dostavlja se korisnicima isti dan. Dostave su od 17 do 20 sati, ne skladišti se niti u jednom trenutku i dostavlja se sve što se ubere – tumači jedan od pokretača Tino Prosenik.

Namirnice koje stižu su isključivo sezonske, dakle nema primjerice rajčica u ožujku.

-Onako kao što su nas bake ‘gnjavile’ da moramo pojesti sve što je na tanjuru i da se jede ono što je u sezoni, tako i mi ‘gnjavimo’ svoje korisnike da se i oni isto tako ponašaju – kaže Prosenik.

 

Rješenje imaju i za slučajeve kada netko odustane od svoje košarice.

-Košarica je odmah preusmjerena u dječje domove i pučke kuhinje s kojima imamo ugovoreni odnos. Niti jedna košarica u posljednjih pet godina s Grunteka nije bila bačena jer se nije iskoristila. Sve se iskoristilo – ponosan je Prosenik.

Koji su razlozi bacanja hrane na OPG-u?

No, ne može sav uzgoj funkcionirati po modelu Grunteka. Dio razloga od 14 posto hrane bačene u primarnoj proizvodnji leži u činjenici da ponekada proizvođači nemaju kome prodati hranu. I proteklog smo ljeta bili svjedoci takvih slučajeva s paprikom i lubenicama.

-Poljoprivredniku je u tom trenutku bolje zaorati kulture nego brati i da mu onda trune, onda je u principu bolje da ni ne bere jer mu berba stvara dodatne troškove – tumači predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Vjekoslav Budanec.

Ipak, češći je slučaj da se ubrana roba ne može prodati jer ne udovoljava kriterijima prve i druge klase te ne može ući u trgovačke centre u izravnu prodaju što je najčešći način plasmana.

-Vrlo malo robe ide u preradu jer nažalost kod nas prerada nije više toliko razvijena. Bila je nekada razvijena, ali sada je malo zanemarena. Najveći problem je što roba nije uvjetna za tržište, ona je zdravstveno ispravna, ali ne udovoljava standardima – kaže Budanec.

Potrebno je stoga razvijati preradu kako bi se što veći dio iskoristio, ali i tu treba biti oprezan.

-Ne može svaka paprika ići za ajvar, ne može krastavac salatar ići kao kornišon. Bilo bi dobro da ljudi uzgajaju kulture koje su višenamjenske, pa za slučaj da mu ne prođe na jedan način, da može na drugi jer ako je namijenjeno isključivo samo za jednu namjenu onda je teško iskoristiti tu kulturu za nešto drugo – upozorava naš sugovornik.

Neće li se voditi računa o tome opet ćemo biti tu gdje jesmo.