Iako su i dalje dijelom nevidljive sve više ruše barijere i nose seoske zajednice

Svaka treća žena u svijetu radi u poljoprivredi. Navodi tako UN koji upozorava i na to da je njihov doprinos opstanku sela i razvoju gospodarstva još uvijek često nepriznat. Procjenjuje se da ženama na selu barem 22 sata tjedno odlazi na nevidljiv rad koji se u prvom redu odnosi na brigu o domaćinstvu i obitelji zbog čega se 15. listopada obilježava kao Međunarodni dan seoskih žena upravo kako bi se istaknula njihova važnost.

Izbor najuzornije seoske žene

U Hrvatskoj se uoči tog slavlja seoskih žena tradicionalno održava državni izbor za najuzorniju seosku ženu na kojem je ove godine slavila Aleksandra Zajac iz Iloka dok je prva pratilja Kristina Jakopović iz koprivničko-križevačkog Carevdara. Bubu u uho za sudjelovanje su joj, kaže, dale neke od prijašnjih kandidatkinja.

-One su mi rekle ‘ti bi bila idealna, zašto se ne prijaviš?’, na što sam ja rekla ‘ma dajte ne sanjajte, nema šanse’. No, počela sam o tome razmišljati iz dana u dan, a kako jako volim izazove jedan dan sam sjela za laptop, prijavila sam se i nitko za to nije znao, jedino sam ranije rekla suprugu koji mi je dao podršku – smije se Jakopović.

 

Bjelovarsko-bilogorsku županiju je uz županijsku pobjednicu Kristinu Gluščić iz Šandrovca predstavljala Zlatka Šostaric iz Zrinskog Topolovca, a kao brojnim drugim samozatajnim ženama i njoj je trebao mali ‘poguranac’.

-Cure su me malo i nagovorile, ali nije mi žao jer je stvarno lijepo iskustvo, upoznaš dosta novih, inovativnih ljudi. Zapravo nisi ni svjesna što sve ima kod nas u Hrvatskoj dok ne izađeš iz tog svog dvorišta – kaže Šostaric koja se unatoč tome što je u posljednji tren, svega nekoliko sati prije izbora stigla zabrana izlaganja proizvoda od svinjskog mesa uspjela dostojno predstaviti kako sebe tako i svoj kraj.

 

Život na selu

Jedan od razloga zbog kojeg se žene teže odlučuju na promociju sebe i svog rada je što druge stavljaju ispred sebe, važno im je, priča Šostaric, da se stigne sve oko djece, oko imanja, kuće. Zlatka ima troje djece, najmlađe je u vrtiću, srednje u maloj školi, najstarije u prvom razredu osnovne škole, a to znači užurban raspored.

-Već su oni ‘navinuti’ od jutra, pogotovo vikendom kada mogu spavati duže, ali kada treba ići u vrtić i školu onda ih moram vući iz kreveta, pa malo cvilimo – smije se opisujući situaciju koja je dobro znana svim roditeljima.

Kada djecu razveze slijedi niz obveza u kući oko kuhanja, spremanja, na vrtu, dok poslovi na poljoprivrednom gospodarstvu ovise o sezoni.

-Uzgajamo svinje, otprilike oko sto komada ovisno o sezoni. Sada je i ova kuga, ali nadam se da će svejedno dobro proći i da ćemo uspjeti prodati. Obrađujemo 70 hektara, sadimo kukuruzu, pšenicu, repicu, ječam. Mora se svaštariti da bi bilo računice – opisuje stanje na selu Šostaric kojoj niti jedan posao nije stran.

 

Nije ni Danijeli Jakopović čija se obitelj bavi pčelarstvom, a ona i suprug dijele zadatke.

-Suprug više radi prihranu pčela. Ja sam većinom prisutna na sajmovima, zadužena sam za pakiranje, naljepnice, dekoracije, marketing, prodaju. U petom mjesecu nam počinje sezona vrcanja, odlazimo svaki dan na pčelinjak, vadimo okvire iz košnica, vozimo doma. Ja sam od jutra kada djeca odu u školu u vrcanju meda. Između skuham ručak, pa se vraćam u vrcaonu i tih dana je moj posao od jutra do kasnih noćnih sati – priča pčelarka.

Jakopovići imaju tristotinjak košnica i pregršt pčelinjih proizvoda.

-Najpoznatiji smo po voćnim medovima i čokomedu koji nam je najtraženiji med, radimo dosta velik asortiman pripravaka koji se temelje na prirodnim antibioticima cvjetnom medu i propolisu. On je u Njemačkoj priznat kao prirodni antibiotik, a naše pčelarstvo ide prema tome da će cvjetni prah i propolis biti priznati kao prirodni antibiotici. Radimo uz to i imunobombu, bronhomed koji se sastoji od zvjezdanog anisa i propolisa, borove iglice, medne lizalice i bombone, matičnu mliječ – nabraja bogatu ponudu Danijela Jakopović.

 

Rade oni i kremu i svijeće, a najponosniji su na to što upravo njihove svijeće krase bočne oltare zagrebačke katedrale.

Naravno, uz rad na gospodarstvu, kući, vrtu, seoske žene aktivne su u društvenom životu. Jakopović je članica mjesnog odbora i DVD-a.

-2022. sam bila voditeljica društva i djeci slabijeg imovnog stanja i natjecateljima smo uz uz pomoć Grada Križevaca omogućili ljetovanje od deset dana na Pagu – ponosno ističe Jakopović.

Zlatka Šostaric članica je Udruge žena Katarina Zrinski, a u malom mjestu poput Zrinskog Topolovca to znači uključenost u kompletan društveni život sela.

-U Zrinskom Topolovcu imamo više udruga i mi jedni drugima pomažemo, kada su manifestacije u mjestu svi se skupimo da se to odradi kako treba – kaže Šostaric.

Iako imaju puno obveza i nerijetko rade ‘od jutra do sutra’ svoj seoski život nikada ne bi mijenjale i preselile u grad.

-90 posto žena na selu je obrazovano, imamo iste dužnosti kao one u gradu, a iskreno imamo i više posla. No mislim da je nama na selu ljepši život, mirniji i nikada ga ne bih mijenjala. U gradu nema te slobode koju mi imamo – ističe Jakopović.

S njom se slaže i Šostaric koja na pitanje bi li preselila u stan u gradu, spremno odgovara.

-Joj ne, ne. Ne bih se mogla zamisliti u stanu. Ovdje imam svoj mir, dvorište, od malena sam na selu i bilo bi mi čudno u stanu u gradu – ističe Šostaric.

Žene na selu iako i dalje neprepoznate tako uspješno ruše barijere i potvrđuju da su one ključ ruralnih sredina iz kojih se ne daju i koje drže na životu.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.