Holywin umjesto Halloweena: Župnik objašnjava što nam blagdan Svih svetih doista poručuje“

Sutra je blagdan Svih svetih, vrijeme kada se katolici diljem svijeta prisjećaju onih koji su u svom životu postigli svetost i uživaju Božju blizinu. Velečasni Krešimir Žinić, župnik u Župi Svetog Šimuna i Jude Tadeja u Cigleni te Župi Svetog Ivana Krstitelja u Ždralovima, pojasnio je značenje ovog blagdana i običaje povezane s njim.

„Samo ime svetkovine definira što slavimo. Slavimo sve svete, odnosno one ljude koji su za zemaljskog života ispunili svoje ljudsko poslanje i nagrađeni su dikom nebeskom. To nisu samo oni sveti koji su našli svoje mjesto u katoličkom kalendaru ili su nam poznati kao takvi, već sve duše koje uživaju Božju blizinu u nebu. Svetkovina nam govori da je moguće postići svetost na zemlji i da svetost nije rezervirana samo za odabrane,” istaknuo je Žinić te objasnio kako svetost nije nešto što zahtijeva savršenstvo, već iskrenost i borbu protiv vlastitih nedostataka.

„Zasigurno se može reći kako nas Gospodin ne želi savršene, jer mu je znano da takvi kao ljudi ne možemo biti. Rekao bih da nas više poziva da se suočimo s realnošću života. Odnosno očekuje od nas da u postojanom ispitu savjesti budemo realni prema sebi i u iskrenosti srca se borimo protiv vlastitih nedostataka i mana. Takvim stavom već smo odabrali put svetosti”, kazao je Žinić.

Upravo uz primjere svetih ljudi, vjernici nalaze putokaz u svijetlu uzora.

„Svijetli uzor koji nikada ne tamni pronalazimo u onima koji su pouzdajući se u Božju milost znali nadvladati svoje pogreške i kreposno živjeli. Takve ljude gledamo kao dio Crkve koja je proslavljena (ecclesia triumphans) i njima se zagovaramo da nam budu pomoć na vlastitom putu ostvarivanja u svetosti”, pojasnio je velečasni.

U suvremenom društvu, međutim, mnogi mladi umjesto molitve i prisjećanja na preminule sudjeluju u Noći vještica, obilježavajući Halloween zabavama i ukrašavanjem bundeva. Velečasni je tako upozorio kako ti običaji nisu u skladu s kršćanskom tradicijom.

„Kršćani svoje uporište u borbi protiv zlih sila (ili demona ili pak đavla) imaju u otkupiteljskom djelu našega Spasitelja Isusa Krista. U njemu po sakramentima (napose sv. ispovijedi i euharistiji) dobivamo snagu u borbi protiv zlih sila. Nikakvi patvoreni simboli ni rituali ne mogu nas obraniti od navala Zloga ili ga barem udaljiti od nas. Noć vještica nije u skladu s našim korijenima i tradicijom. Poganski je to način obračunavanja s demonima”, kazao je Žinić te se prisjetio legende o Jack O’Lanternu, koji simbolizira dušu izgubljenu u lutanjima između svjetova.

„Samo po sebi je jasno da takvo shvaćanje nema nikakvih dodirnih točaka s kršćanstvom, odnosno daje potpuno drugu sliku od one koju daje svetkovina Svih svetih. Bog nas je spasio po svojem Sinu i želi nas za sebe. Nije mu imanentno učiniti nas prokletim, niti mu je nakana tjerati nas da svoj vijek završimo kao lutalice bespućima svemira”, pojasnio je velečasni.

Kako približiti mladima pravu bit blagdana u vremenu kada se sjećanje na pokojne često gubi?

Žinić je istaknuo inicijativu Holywin, koja preoblikuje negativnu simboliku u pozitivnu:

„Inicijativa nosi u sebi intenciju preoblikovati naša razmišljanja i usmjeriti ih na samu bit. Priču s negativnom i zastrašujućom konotacijom pretvoriti u pozitivnu i spasenjsku. Kao kršćani nemamo nikakvu potrebu ulaziti u borbu s demonima i vješticama, jer spašeni smo prolivenom Kristovom Krvi. Uprijeti nam je pogled prema primjerima svetosti života i pronaći želju takvim ga ostvarivati”, kazao je Žinić te pojašnjava važnost molitve za preminule.

„U Vjerovanju molimo da vjerujemo u općinstvo svetih. Što označava taj pojam? Vjernici u svijetu čine Crkvu, u starini naznačenoj, kao onu koja se bori (ecclesia militans). Poslije Drugog vatikanskog sabora taj naslov je ublažen. Sada se ona naziva hodočasničkom Crkvom ili Crkvom koja je još uvijek na putu prema vječnoj domovini (ecclesia peregrinans). Sva ova tri dijela Crkve čine ‘mistično tijelo’ s Kristom kao glavom i dijele zajedništvo u svetim stvarima i zajedništvo između svetih osoba. Dok se moli za duše u čistilištu, hodočasnička se Crkva preporučuje u zagovor i posredovanje svetih”, pojasnio je Žinić, stoga prvi dani u studenom posebno su vrijeme za promišljanje o životu i smrti.

„Potiču nas da na trenutak zastanemo u trci i užurbanosti koju nam nameće svakodnevica i da razmišljamo o egzistencijalnim pitanjima života i smrti. Jer život je kratak, a smrt stalna. Moja skromna poruka za ove svete dane bi bila da nastojimo, dok smo još ovdje u svijetu, živimo tako da jednom, kada dođe taj trenutak, svojeg Boga bez srama možemo pogledati u oči i pronađemo svoje mjesto u blaženoj vječnosti”, zaključio je velečasni Žinić.

Blagdan Svih svetih tako ostaje trenutkom susreta s tradicijom, sjećanja i promišljanja o vlastitoj svetosti, pozivajući sve vjernike da u svakodnevici pronađu put prema Božjoj blizini i vječnom životu.