Dubravko Habek ispravio kolegu: Ovo trebate znati povodom važne obljetnice bjelovarske kirurgije

Ugledni bjelovarski liječnik, povjesničar i pisac Dubravko Habek javio nam se s nekoliko ispravaka vezanih za povijest bjelovarske kirurgije. Njegovo reagiranje prenosimo u cijelosti:

Na portalu Klikni.hr izašao je članak pod naslovom „Nepoznato o poznatome: ovi detalji o bjelovarskoj kirurgiji će vas iznenaditi“ u kojem se spominje povijest bjelovarske kirurgije o stogodišnjici useljenja u novu zgradu te „citiraju“ podatci u kojima sam, navodno ja, kao istraživač sudjelovao. Navedeni se članak poziva na predavanje povodom nedavnog obilježavanja sto godina bjelovarske kirurgije koje je održao dr. Damir Koprek, pročelnik kirurških djelatnosti bjelovarske bolnice.

Naime, kako postoje brojne neistine i meni nepoznati podatci u tom članku povezani s mojim imenom i mojim istraživanjima, a također i brojnim istraživanjima drugih autora, a uz gotovo svakodnevne pozive kolega liječnika i povjesničara Bjelovara, pa i brojnih laika koji privatno i profesionalno poznaju povijest bjelovarske kirurgije i bjelovarskoga zdravstva, dužan sam zbog vlastitog digniteta i povijesne istine poslati ovaj demanti.

1. Nije točan podatak da je „na mjestu današnje bolnice bila izgrađena nova vojna bolnica o kojoj se ne zna mnogo i koja je srušena 1845. godine kada je izgrađena nova bolnica“.

Postojala je prva vojna i građanska bolnica od samog osnivanja grada (1760.) izvan gradskih zidina kod današnjega Radićeva šetališta o čemu postoje povijesni dokazi drugih i vlastitih istraživanja. Nakon toga izgrađena je nova zgrada pukovnijske, garnizonske bolnice, vojne i građanske, koja je postojala od kraja 18. stoljeća na mjestu gdje je današnji bjelovarski sud, na istim tlocrtnim gabaritima. Na mjestu današnje bolnice (stare zgrade, današnjega internog odjela) bili su vrtovi i nikada nije postojala bolnica do njezine gradnje četrdesetih godina 19. stoljeća. Tek će se zgrada današnje stare bolnice, koja je bila vojna i građanska, pa općinska (gdje je danas interni odjel) podignuti 1845. godine i početi s radom kao nasljednica prethodnih vojnih i građanskih bolnica u Bjelovaru i čiji natpis stoji i danas. Dakle, nikakva zgrada nije postojala, niti je srušena, pa građena nova zgrada na ovom mjestu.

2. Nije točan podatak da je „u bjelovarskoj bolnici izvršena prva operacija želuca u Hrvatskoj i šire, i nije točan podatak da od 1913. godine počinje inicijacija razvoja kirurgije u Bjelovaru“.

Ne postoje nikakvi dokazi da je u Bjelovaru učinjena prva operacija želuca u Hrvatskoj od strane prim. dr. Antuna Gottlieba. Naime, u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici kao i u osječkoj Zakladnoj bolnici obavljale su se resekcije želuca skraja 19. i početka 20.stoljeća od ondašnjih kirurških autoriteta, kod kojih je i. prim. Gottlieb učio. On je bio zasigurno virtuozni kirurg kao i njegovi nasljednici prim. Karlić i prim. Jagodić, no djelovao je vrlo kratko u Bjelovaru svega dvije godine i izvodio sve kirurške zahvate zasigurno, a među njima i resekcije želuca, tada zahtjevne operacije i vjerojatno je učinio prve resekcije želuca u Bjelovaru. Dakle, ne postoji dokaz o izvođenju operacije želuca kao prve u Hrvatskoj i regiji, to je neistina, no zasigurno ih je Gottlieb izvodio, no sigurno ne prve. Također, i prije prim. Gottlieba radili su izučeni liječnici, kirurzi, proistekli iz bečke, zagrebačke i osječke kirurške škole (poput prim. Begića, prim. Ćulumovića) o kojima postoje zapisi o izvođenju kirurških zahvata, pa je stoga bjelovarska kirurgija u okvirima svojega razvoja rasla i prije I. svjetskoga rata.

3. Nije mi poznat „najnoviji podatak“ da je „Andrija Štampar uspostavio veze u Bjelovaru te ponovno pokrenuo izgradnju zgrade kirurgije“ i ja o tome nikada nigdje nisam pisao.

Nedovršenu zgradu kiruško-ginekološkog odjela sa kuhinjom i vešerajem uspio je dovršiti nakon Velikoga rata prim. dr. Nikola Karlić koji je kao kirurg i ravnatelj bolnice napravio prvu operaciju u novootvorenoj zgradi kirurško-ginekološkog odjela 7. siječnja 1924. godine. Nadalje, prim., Karlić je osuvremenio kirurgiju u Bjelovaru i nije točno da je zabilježen umjereni razvoj kirurgije jer su izvođene sve operacije iz kirurgije, urologije, traumatologije, ginekologije i porodništva toga vremena o čemu postroje brojni tragovi i operacijski protokoli te monografije koje potvrđuju ove podatke. Andrija Štampar sa bjelovarskom zgradom kirurgije i ginekologije nikada nije imao nikakve veze u to vrijeme, jer je i sam diplomirao 1911. godine i nije jasno na koji način bi on mogao pomoći izgradnji započetog objekta. O navedenom nemam nikakvih spoznaja, nikada o tome nisam pisao niti objavljivao, posebice ne nedavno.

4. Nije točno da se ginekološki odjel razdvojio od kirurgije 1950. godine, već 1956. godine. Nije točno da se oftalmologija odvojila 1958. godine, jer tada nije postojao očni odjel nigdje, pa tako niti na kirurgji. Samostalni očni odjel bit će osnovan tek 1979. godine, a ambulatorij povratkom prim. Božidara Bišćana kao prvog bjelovarskog specijaliste oftalmologije, a do tada su dolazili povremeno konzlijiariusi iz Zagreba,. Odsjeci urologije i ortopedije na kirurškom odjelu osnovali su se 1967. godine, a samostalni odjeli 1973. godine.

5. Prim. Jagodić je došao u Bjelovar raditi sa 46 godina, već kao iskusni kirurg i ginekolog iz Osijeka, nakon skoro dvadeset godina staža, dakle, ne baš u svojim mladim danima.

6. Prim..dr. Ljubica Bosner nije stažirala u Bjelovaru, Ona je došla kao sekundarni liječnik – kirurg, sa već godinu dana otropedskog i pet godina kirurškog staža iz Ogulina, dakle od 1937.-1942. godine je radila kao kirurg u Bjelovaru. Odlukom poglavnika Pavelića premještena je na novoosnovan i kirurški odjel Zakladne bolnice Rebro u Zagrebu gdje je radila do 1945. godine, a tijekom tih godina bila je i privremeni ravnatelj i kirurg bolnice u Petrinji. Nije točan podatak da je prim. Bosner bila šefica kirurgije u Rijeci: bila je dugogodišnji zamjenik predstojnika odjela prim. Medanića i kasnijih presdtojnika riječke kirurške klinike.

7. Upućujem istraživače i pisce da pročitaju knjige u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Akademije medicinskih znanosti Hrvatske o bjelovarskom zdravstvu i biografijama bjelovarskih liječnika, monografiju iz povijesti anestezije kako biste imali podatke o istinitim zbivanjima i povijesnim događajima bjelovarske kirurgije koji su dokazani i egzaktni, a u javnost su eto prezentirani na drugačiji način.

8. U konačnici, nije točno da je obljetnica sto godina bjelovarske kirurgije jer je ona postojala desetljećima ranije, već stotinu godina od izgradnje i preseljenja u novu zgradu kirurško-ginekološkog odjela: povijest kirurgije u Bjelovaru je počala davno ranije fascinantnom evolucijom uz pojedince primarijuse i sekundarijuse koji su iznjedrili doista impozantnu povijest kirurgije.

Dakle, bezbroj je podataka izvan okvira povijesne istine, i baš one koja nije prenesena, već ne korelira sa povijesnim i istraživanim dokazima, pa stoga valja ove podatke iznijeti javno i popraviti nepravdu i možebitne neugodnosti ovim člankom. Povijest i medicina su znanosti, a povijest medicine je upravo zbog toga eklektična – poručio je doktor Habek.