„Pacijenti neka čekaju”: Ovo je cijena korupcije u hrvatskom zdravstvu

Na CT pregled u Hrvatskoj čeka se više od mjesec dana. Na MR gotovo dva mjeseca. Navedeni podaci koji se odnose na 2022. godinu dio su optužnice protiv bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša i njegovih suradnika, u kojoj tužiteljstvo navodi da je državni proračun oštećen za više od 740 tisuća eura zbog namještenih nabava. Upravo su navedeni rokovi uzeti kao primjer da se naglasi kako svaka zloupotreba javnog novca u zdravstvu izravno produljuje agoniju pacijenata.

U KBC-u Osijek robotski mikroskop plaćen je 464 tisuće eura, iako mu je nabavna vrijednost bila 135 tisuća. Razlikom od 235 tisuća eura mogla se financirati nabava još jednog uređaja iste vrste i na taj način smanjiti lista čekanja na neurokirurške operacije. U Klaićevoj bolnici, tvrdi tužiteljstvo, nabavljena je oprema po cijeni višoj od tržišne, i to mimo bolničkog plana. Ukupna šteta, stoji u optužnici, narasla je na više od 740 tisuća eura.

Privatnoj bolnici besplatna oprema

Jednako upečatljiv je primjer privatne bolnice Neurospine. Ona je, prema optužnici, dobila robotski mikroskop vrijedan 115 tisuća eura besplatno, dok su javne bolnice istu opremu plaćale trostruko više. Time je, tvrdi USKOK, nagrađen Krešimir Rotim, a pacijentima je poslana jasna poruka: tko može platiti privatno, dobit će bržu i moderniju uslugu, dok su ostali osuđeni na čekanje.
U optužnici su zabilježene i poruke koje otkrivaju mentalitet optuženika.

„To ide za njega, pacijenti neka čekaju”, stoji u jednoj od poruka Nikole Petrača. Tužitelji taj zapis tumače kao najplastičniji dokaz da su interesi bolesnika bili svjesno stavljeni u drugi plan. Pacijenti u tim porukama nisu ljudi s imenima, već smetnja u raspodjeli novca.

Što se sve moglo?

Koliko je novca izgubljeno, lako je predočiti u konkretnim brojkama. Za 740 tisuća eura moglo se financirati gotovo 10.000 ciklusa kemoterapije, isplatiti plaće za 50-ak medicinskih sestara na godinu dana ili kupiti 20-ak modernih ultrazvučnih uređaja. Umjesto toga, taj je novac, prema tvrdnjama USKOK-a, završio u lancu fiktivnih faktura i privatnih dogovora.

Taj dio posla, prema optužnici, odrađen je preko tvrtke Gala Plus Nekretnine. Nakon što bi bolnica uplatila novac Medical Innovation Solutionsu, naknadno su se ispostavljali računi od 75, 133 i 85 tisuća eura. Na papiru su to bila posredovanja u Rumunjskoj i Bugarskoj, ali tužitelji tvrde da se radilo o fiktivnim uslugama.

„Ajde mi slikajte prošlu fakturu… 75 tisuća eura”, stoji u jednoj od poruka Nikole Petrača, što USKOK vidi kao dokaz da su računi nastajali ovisno o tome koliko je novca stiglo iz bolnica.
Ovaj slučaj nije iznimka. Afera Hipokrat prije više od deset godina pokazala je kako farmaceutske kuće podmićuju liječnike. Europska komisija već je 2013. upozorila da je javna nabava najveći rizik u hrvatskom zdravstvu. Na žalost, čini se da ništa bitno nije promijenilo: modeli su isti, akteri se mijenjaju.

Treba reći i da optuženici odbacuju navode i tvrde da su odluke bile donesene u interesu bolnica i pacijenata. Sud će presuditi jesu li krivi ili ne. No neovisno o tome, pitanje koje ostaje jest hoće li se zdravstveni sustav konačno početi liječiti od korupcije.

Odgovarajuća terapija

Serijal „Korupcija u zdravstvu” pokazao je različite oblike mita, od kuverti s gotovinom, preko fiktivnih računa, do besplatne opreme za privatne klinike. Pokazao je i da sustav ne može funkcionirati bez ljudi iznutra, ali i da postoje primjeri otpora. Zdravko Perko u Splitu i Ivan Lukšić u Dubravi odbili su plesati u kolu korupcije i time dokazali da je moguće postaviti granice.

Na kraju, pravo pitanje nije koliko je novca izgubljeno u aferi Mikroskopi, nego hoćemo li dopustiti da takvi mehanizmi ostanu svakodnevica. Korupcija u zdravstvu nije neizbježna. Ona je bolest sustava, ali bolest za koju postoji terapija. Terapija se zove transparentnost u svakoj nabavi, odgovornost u svakoj odluci i hrabrost pojedinaca da kažu „ne”. Ako slučaj Mikroskopi potakne te promjene, tada će možda, paradoksalno, najveća afera u hrvatskom zdravstvu postati i najveća prilika za ozdravljenje.

Ovaj članak napisan je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.