Drže li ih uzgajivači zbog profita ili zbog ljubavi?

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Hrvatska se može pohvaliti time da ima čak 28 izvornih zaštićenih pasmina pri čemu niti jednoj ne prijeti izumiranje. Država uzgajivače motivira na držanje izvornih pasmina kroz Mjere ruralnog razvoja, potporu uzgojnim organizacijama koje provode uzgojne programe, ali cilj je gdje je to moguće prerada proizvoda od izvornih zaštićenih vrsta i njihova zaštita u čemu imaju potporu ministarstva.

-Čitav niz pasmina se povezuje upravo uz takve proizvode. U ovom trenutnu na europskoj razini imamo zaštićen Paški sir, Pašku janjetinu, Ličku janjetinu – navodi ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede Zdravko Barać.

Upravo ličku pramenku, izvornu zaštićenu hrvatsku pasminu ovce u Bukovju Netretičkom uzgaja Mario Frketić. Lička pramenka je otporna ovca prilagodljiva i na teške vremenske uvjete i na krški teren Like, Banije i Korduna. Uzgaja se uglavnom zbog mesa, a upravo biljna raznolikost područja na kojem pase mesu daje poseban ‘šmek’.

-To se očituje kroz okus i kvalitetu mesa koje su dobro prihvaćene i cijenjene kod potrošača. Svi smo čuli za ličku janjetinu na D1 dok nije bilo autoputa – kaže Frketić koji ličku pramenku ne drži zbog čuvene ličke janjetine već jer želi sačuvati izvornost i nastaviti tradiciju.

Tradiciju nastavlja i Antun Golubović iz Đurića koji na gospodarstvu ima oko 120 grla crne slavonske svinje. No, od tradicije se ne živi, a može li se od zaštite proizvoda od njenog mesa? Upravo to i je plan.

-Cilj i je finalni proizvod, ali mi OPG-ovi smo takvi kakvi jesmo i ne možemo to još realizirati. No, kod mene u Vukovarsko-srijemskoj županiji bi sljedeće godine trebala proraditi jedna klaonica u kojoj bi trebali moći napraviti finalni proizvod – kaže Golubović.

Tradicionalan je uzgoj crne slavonske svinje, fajferice kojoj se tepa i da je crno slavonsko zlato. Ponosni su Slavonci na svoju fajfericu, a još ponosniji na lipicance, graciozne, elegantne konje koje se s razlogom naziva kraljevskim konjima. Za Ivana Banovića iz Otoka kod Vinkovaca je uzgoj lipicanaca u krvi.

-Tata je držao lipicance i prije nego što sam se ja rodio tako da sam od rođenja u konjogojstvu. Kod nas u Slavoniji su najzastupljeniji upravo lipicanci – ponosno ističe mladi uzgajivač.

I ne može proći manifestacija bez tih bijelih ljepotana. Obuku Slavonci svoje bogate nošnje, upregnu bijele ljepotane i provezu se mjestom. Upravo zbog ljubavi većina i drži izvorne pasmine, smatra Milan Mišir iz Križevaca, strastveni uzgajivač ptica i peradi, uključujući zaštićene koke, koke hrvatice. Bio je do nedavno u selekciju, ali je iz nje, priča nam, izašao jer se razočarao u sustav.

-Dobivate nekakvih dvadeset kuna potpore po kokoši za izvornu pasminu, a kada platite prsten i sve ostalo, ostane vam šest ili sedam kuna – razočaran je Mišir.

Iako je od selekcije odustao, od izvorne zaštićene kokoši ne odustaje.

-Ja bez nje ne mogu i dok god sam živ imat ću koke hrvatice – ističe Mišir čiji stav vjerojatno dijeli većina onih koji uzgajaju izvorne pasmine.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!