Podravska grofovksa šumarija ima se čime ponositi

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

“Grofovija ili podravska grofovska šumarija” epiteti su koje Šumarija Repaš s pravom nosi s obzirom na šumsko bogatstvo kojim gospodari, dugu lovnu tradiciju i ljepotu krajolika. Repaš je, naime, jedna od najvrjednijih šuma u Hrvatskoj. Na gotovo 4200 hektara dominira hrast lužnjak, a repašku šumu krase i grabovi, poljski jaseni i javori. Osim za šumare, Repaš je prepoznat i kao prostor koji se štiti radi biološke i krajobrazne raznolikosti, ističe rukovoditelj Odjela za ekologiju UŠP Koprivnica, Krunoslav Arač.

POGLED KROZ DVOGLED

Osnovnu značajku ili osnovne biološke vrijednosti osim šume daje i sam utjecaj porječja rijeke Drave u kojem ono nastaje, dakle mrtvice, mrtvi kanali, rukavci Drave koja je vladala ovim prostorom prije nego što je kanalizirana, odnosno omeđena nasipima. Zaštićena područja na ovom dijelu postala su prepoznatljiva već ’98. kad je proglašen spomenik prirode kod šumarije Repa koji je tad brojio sedam stabala, a danas ih je ostalo samo dva. Stabla su stara oko 370 godina s prsnim promjerima oko 4 i pol metra što je prsnog promjera oko 142 centimetra. Kasnije je prepoznat kao krajobraz jedan mrvi rukavac, nazvan Čambina, koji je proglašen ’99. godine, a sastoji se od velike i male Čambine, znači radi se od oko 50 hektara gdje je uz sam mrtvi rukavac, odnosno uz vodu i močvarnu vegetaciju zaštićen i obalni dio odsjeka bijelih vrba kojima gospodare Hrvatske šume. 2011 godine ide se na daljnje zaštite, dakle ne samo ovo, već cijelo područje Mure i Drave proglašeno je regionalnim parkom Mura-Drava i to je prvi takav park u Hrvatskoj koji je proglašen uredbom vlade. – govori Arač.

NAPRIJED, ZELENO JE

Ovo je područje i dio mreže Natura 2000, budući da je riječ o području značajnom za ptice te području bitnom za očuvanje značajnih vrsta i stanišnih tipova. Tako se u Repašu gnijezde crvenoglavi djetlić, crna i siva žuna, crna roda, bjelovrata muharica i štekavac, dok je uz vodotoke prisutan i niz ptica močvarica – male prutke, vodomari, patke, kreketaljke, male čaplje i ostali. Najveći ponos Repaša je hrast, zbog čega se naziva i “malom Spačvom”.

Mi se u Hrvatskoj ponosimo sa Spačvom koja je van zemlje poznata prvenstveno po hrastu i njegovoj kvaliteti. Spačvanski bazen je oko 40 tisuća hektara, Repaš je 4 tisuće hektara, tu se nalazi kvalitetna drvna masa, tako da je osim slavonskog hrasta, prepoznat i ovaj podravski u Repašu kao jedan bazen kvalitetne drvne mase. Gospodarenjem je doprinijeto da se od sjemena pa do finalnog proizvoda, odnosno sječe, prođe oko 140 godina, u kojem sudjeluju četiri generacije šumara. Imamo još jednu posebnost, a to je šumska zajednica hrasta lužnjaka i običnog graba sa sub asocijacijom bukve, gdje ona u tom području od prirode dolazi u pribrježju, još iz davnih vremena, mađarski su znanstvenici utvrdili da se to događalo, tako da se uz hrast ponosimo i bukovim stablima. Ona su na površini od otprilike 100 hektara, ona su pojedinačna, posebno ih se pazi, prirodno se obnavljaju, ali naravno da se nakon završetka ciklusa i od pomlatka uzgajaju i mlade bukve kako bi na tom području ostale kao raritet. – pojašnjava Arač.

ČUJEŠ LI, ŠUMA TE ZOVE?

Kao i sve ostalo i Repaš je izložen pritisku klimatskih promjena, tako naš sugovornik ističe kako manjak padalina i porast temperatura dovodi do sušenja pojedinih stabala, a kao prijetnju navodi i štetnike. Posebne probleme Repašu zadaje hrastova mrežasta stjenica.

Šumski kompleksi koji su kod nas bili u dobrom zdravstvenom stanju, njima su pružili dobar izvor hrane i oni su se sad počeli razmnožavati i raditi više generacija nego u domovini. U Sjevernoj Americi su do dvije generacije, no kod nas se radi promjena i bogatog materijala kojim se hrane, razviju čak četiri do pet generacija. Štetu čine odrasle jedinke, ali i njihove ličinke koje se progresivno razmnožavaju, a razmnožavaju se od početka lista, a početkom sedmog mjeseca dolazi do smeđenja lista zbog isisavanja klorofila. To fizički slabi biljku što je za nas vrlo bitno jer može dovesti do odumiranja stabala ili grupe stabala, dolazi do preranog otpadanja žira koji još nije zreo i nije u funkciji da se iz njega može proizvesti nova mlada biljka. – ističe Arač.

Iako su u tijeku razna istraživanja, rješenje problema za sada se ne nazire. Krunoslav Arač vidi ga u razvijanju prirodnih patogena ili parazitoida koji će utjecati na smanjenje populacije ovog sjevernoameričkog parazita. Priroda će se s vremenom pobrinuti sama za sebe, a kakve će biti posljedice za iznimno vrijedne repaške hrastove tek ostaje za vidjeti.

ŠUMOVITI ŠUM ŠUME – Poruke djece i mladih

Ljudi ne smiju bacati otpad u prirodu. Ljudi ne smiju sječi drva zato što uništavaju kuće životinja. Ljudi ne smiju ložiti vatru u šumi. Ljudi, čuvajte šumu zato što nam je potrebna za život.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!