U Hrvatskoj napadnuto 12 novinara, u Srbiji 318!?

Petu godinu uzastopce novinarske udruge sa zapadnog Balkana (Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Srbija), uz podršku Europske komisije, nadgledaju razvoj medijskih sloboda i sigurnosti novinara u njihovim zemljama – stvarajući regionalnu platformu zapadni Balkan za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara. Od 2020. godine još dvije zemlje rade na tim zadacima – Albanija i Hrvatska.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko istaknuo je kako su tužbe jedan od novih modela napada na novinare uz one izravne, fizičke nasrtaje koji su zabrinjavajući, pogotovo jer nije bilo adekvatne kazne ili reakcije nadležnih institucija prema počiniteljima, javljaju iz HND-a.

“Živimo i radimo u ozračju u kojem su novinari etiketirani kao glavni dežurni krivci za sve. Neprocesuiranje napada na novinare i stvaranje hajke od vodećih ljudi ove države, koji se često verbalno obrušavaju na naše kolegice i kolege, su pogonsko gorivo za brojne napade kojima smo svjedočili”, ocijenio je Zovko.

Autorica istraživanja Monika Kutri istaknula je kako je u Hrvatskoj prošle godine bilo 12 napada na novinare, od kojih je bilo pet prijetnji i uznemiravanja, dvije prijetnje smrću te pet stvarnih fizičkih napada.

Kao interesantan slučaj izdvojila je napad na ekipu televizije N1 kada su intervjuirali Alemku Markotić i kada ih je prolaznik počeo vrijeđati na cesti, a počinitelj je u kratkom roku, u dva dana, priveden i osuđen.

Drugi napad koji je Kutri izdvojila kao zanimljiv je napad na splitsku novinarku Ivanu Šilović koji se dogodio kada je izvještavala ispred doma za starije koji je bio iseljavan zbog širenja korone. Ona je od interventne policije dobila dozvolu da se stoji na jednome mjestu, ali ju je drugi policajac otjerao.

“Kod tog slučaja treba napomenuti, što je jedan od zaključaka našeg istraživanja, koliko je bitno da se uspostavi bolja suradnja između novinarskog društva i sindikata te najbitnijih institucija kao što su policija, sudstvo i državno odvjetništvo kako bi se međusobno educirali o tome što je čiji posao”, istaknula je.

Kutri je dodala kako su od 2014. zabilježili 72 napada na novinare, a najčešći su napadi, čak i fizički, na novinarke. Uz to je navela kako ima jako puno i verbalnih uvreda koje razni državni dužnosnici upućuju novinarkama, ali to ne bilježe u ovoj bazi ako nije riječ o prijetnji.

“Najlakše se netko usudi napasti i uvrijediti novinara ako je u pitanju žena, to je pokazalo naše sustavno praćenje tih napada”, poručila je Kutri.

Kada se gledaju napadi u drugim zemljama, Kutri je navela kako je situacija najteža u Srbiji. Tako je od 2014./2015. godine u Srbiji bilo 318 napada, u BiH 188, na Kosovu 137, u Makedoniji 71, Crnoj Gori 55, a Albaniji 17, s time da je ona u projektu tek dvije godine.

– Metodologija istraživanja razvijena je 2016. godine, a tijekom godina se prilagođavala kako bi se standardiziralo prikupljanje i analiza podataka te da bi se fokus istraživanja prilagodio razvoju u tradicionalnom i internetskom medijskom okruženju u zemljama zapadnog Balkana. Na temelju standardiziranih istraživačkih alata novinarske udruge procjenjivale su najnovija zbivanja u svojim zemljama i uključivale se u razne zagovaračke aktivnosti za unaprjeđenje političkog, zakonodavnog i institucionalnog okruženja u kojem novinari i mediji rad, kazala je Kutri.

-Napadi  na  novinare  su  i  dalje  učestali  i  njihov  se  broj   ne smanjuje. U 2020. godini zabilježeno je više napada u  odnosu  na  prethodnu  godinu.  Novinari  često  prijavljuju napade Hrvatskom novinarskom društvo, no taj bi se mehanizam trebao poboljšati. Iako se događa da se  procesi zbog napada na novinare završavaju vrlo brzo, i dalje postoji velik broj slučajeva u kojima suđenja traju godinama. U slučaju premlaćivanja Dušana Miljuša iz  2008. godine sudski proces još nije počeo. Za ubojstvo Ive Pukanića 2008. godine pravomoćno je osuđeno šestero ljudi, dok nalogodavci nisu pronađeni. Posljednjih se godina povećao trend „elegantnog“ tipa napada na  novinare  sudskim  tužbama  kako  bi  ih  se  diskreditiralo, demotiviralo, zastrašilo, ali i financijski iscrpilo, stoji između ostalog u zaključcima i preporukama ovog vrlo važnog istraživanja.