Trubači iz Bobanove Drage

U posljednje vrijeme puno toga imamo prilike čuti kada je riječ o GNK Dinamo, Zvonimiru Bobanu, njegovim potezima već i prije službenog preuzimanja predsjedničke uloge Uprave zagrebačkog kluba, koju preuzima upravo danas, a svoja razmišljanja ponajviše iskazuje poznati sportski novinar Mario Zorko. Evo što on kaže sada.

–Čim Boban trepne, oglase se njegovi vjerni trubači po medijima da to razglase narodu. I uglazbe jednu istinu, NJEGOVU istinu. Neki bi te trubače mogli nazvati i Bobanove pudlice što zvuči umiljato i simpatično. Ali nisu umiljati ni simpatični. Iritantno su bučni i zavijaju kao trubači iz Dragačeva. Trublje iz Guče isto je što i trubači iz Bobanove Drage. Ima ih dovoljno koji moraju zdušno puhati u trublje i roglje da visoko na nebu sja nedostižna Bobanova zvijezda. Dovoljno ih je koje je zadužio, samo glasno zatrubite i prenesite MOJU karizmu u MOJU slavu. Dovoljno mu se na predstavljanju u Maksimiru bilo oglasiti i izrecitirati s papirića: Nebo je blue, i more je blue, rijeka je blue, ljudi su blue, i grad je blue, sve je blue, my baby blue – kaže Zorko te nastavlja:

–Naravno, medijski trubači iz Bobanove Drage neće ni u ludilu zaškripiti s neugodnim tonovima i pitanjima: 1. Otkud Bobanu „demokratski“ legitimitet i mandat da se ponaša kao Trump, neupitni i jedini gazda Dinama? 2. Što je Boban to donio u Dinamo, ili što je postigao nakon igračke karijere, da isključivo sam određuje tko je podoban za trenere, za momčad, za sve odlaske, prodaje i kupovine igrača, koliko koji vrijedi, za sve zaposlenike – pita se ovaj novinarski doajen ne zaustavljajući se.

–Znamo što je Boban odnio iz Dinama prije 34 godine i znamo da barem zadnjih 20 godina nije htio ni spomenuti Sveto ime to, jer „ta tvorevina u Maksimirskoj za mene ne postoji ni emocionalno ni simbolično“. Ne postoji više ni fantomski „Dinamo, to smo mi“, evo vam opet „Dinamo, to sam ja!“ Logično, trube ultimativno vjerni trubači, ili će biti po Bobanovom ili nikako. I dalje priča Zorko – Da li je cilj cijele igre oko „demokratizacije“ bio „sjaše Kurta da uzjaše Murta“ – umjesto Kurte koji je bio prisvojio, čistio i uzimao sve, zavladao je Murta čije je to prirodno pravo, jer njemu je sad nebo blue, i sve je blue – bez dlake na jeziku Zorko govori i sljedeće:

—Onaj Kurta odveo je „onu tvorevinu“ od Lige za bedaka do Lige prvaka i 14 igrača u finalu Svjetskog prvenstva. Ovaj Murta s Dinamom nije nikad osvojio ništa, ni Kup ZNS-a, pa ni sad kad je iz dvije utakmice s Goricom i Lokomotivom (0 i 1 bod) trebao uzeti samo bod više da zadrži klub među 32 u Europi u Ligi prvaka. Došao s trubljama, a na prvom koraku spustio Dinamu koeficijent, prepolovio budžet i vratio mu pjesmicu rugalicu „oj Di Name, ne buš prvi“. I uzeo mandat sam čistiti, mesti, rezati po jedinim ispravnim, MOJIM trumpovskim kriterijima. Možda je baš zbog ovoga bila „neophodna“ temeljita čistka i stvaranje „Bobanovog Dinama“ – jer odigrana su dva finala eurokupova, Europske i Konferencijske lige: Tottenham – Man. United i Chelsea – Betis.

Nije niti tu kraj, dapače! Ima Zorko i nagradno pitanje. Ono glasi: Koliko je od četiri finalista Dinamo pobijedio i s kim je odigrao neodlučeno u najslavnije doba na Old Traffordu? I to sve bez karizmatičnog spasitelja. Uzgred rečeno, Dinamovi juniori lani su savladali Manchester United u finalu „Ramljaka“! Ali treba nam Zlatno tele da „spasi“ i stvori „novi Dinamo“, zavijaju trubači iz Bobanove Drage. Jer nebo je plavo, recite istinu, nemam li pravo! A gdje je Zeko? Zeko po šumi traži potočić.

I da, sretan vam Dan grada Zagreba, anno domini 2025., kad Zagreb i zagrebački sport nemaju naslove u nogometu, košarci, odbojci, vaterpolu, pa ni u futsalu. Bolje samo – sretan vam blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata! I čuvaj svoj grad – zaključak je ovog žustrog obraćanja.

Izvor: Facebook stranica Maria Zorka