Korak naprijed, nazad dva: Poznati stih koji vrijedi za nogometaše Bjelovara

SUPERSPORT DRUGA HRVATSKA NOGOMETNA LIGA – 4. KOLO SEZONE 2025./2026.:

NK BJELOVAR – NK RADNIK KRIŽEVCI 2:3

Prošloga tjedna smo, nakon gostovanja bjelovarskih nogometaša u Đakovu i tamošnje minimalne pobjede krajnjim ishodom 0:1 protiv NK Croatije pisali hvalospjeve. Iste smo pisali jer smo se nadali kako za trećeligaša s gradskog stadiona dolazi ljepše razdoblje i kako je trener Sanjin Lucijanić konačno, poslije velike muke tijekom priprema (svakodnevna provjera novih „zvijezda“) konačno pronašao put ka sreći. Čak smo se nadali da su naši prijašnji nešto oštriji natpisi probudili Bjelovarčane pa se na neki način za njih ispričavali. No, ako je suditi po ovotjednom meču odigranom na ovdašnjoj nogometnoj ljepotici (posebice njegovih drugih 45+ minuta) protiv momčadi Radnika iz susjednih Križevaca, to nismo trebali učiniti.

Naime, semafor je u konačnici pokazivao 2:3 za goste što zapravo znači da su Lucijanić i društvo grubo prizemljeni, a shodno svemu, smatramo da nećemo pretjerati kada kažemo kako je do trijumfa, kojeg su naše „zvijezde“ ostvarile u ravnoj Slavoniji došlo posve slučajno. Reklo bi se „zalomilo se“. Jer, očigledno su naše „zvijezde“ visoko poletjele tom đakovačkom pobjedom, a i kada su u 23. minuti zgodicima Patricka Pejića protiv susjeda iz Križevaca imale vodstvo 2:0. Istina i Bog, ti su zgodici  postignuti na vrlo efektan način zahvaljujući nametnutom ritmu, visokom presingu i kontroli posjeda lopte. Prvi je bio precizan udarac u same rašlje s dvadesetak metara, drugi fantastična brza akciji te „šah mat“ u malu mrežicu iskusnog gostujućeg vratara Miroslava Koprića. Uz to, vrijedi izdvojiti „zicer“ situaciju kapetana Patrika Šantalaba, no umjesto da kapetan odigra kapetanski te rutinirano zabije, svjedočili smo njegovu propustu koji je uvelike podsjetio na davni, ali teško zaboravljiv slučaj „Sivonjić“.

Dakle, navijači Bjelovara mogli su se samo uhvatiti za glavu, dok su simpatizeri Radnika odahnuli. I onda, u smiraju prvog poluvremena nagovještaj preokreta. Igrala se 41. minuta kada je Hrvoje Crnčec glavom neoprezno vraćao loptu svom vrataru Marku Domoviću, a što je, prikravši mu se iza leđa objeručke prihvatio Vilim Gec. Poentirao je sjajno Gec volej udarcem uz napomenu da je upravo Crnčec prošlotjedni bjelovarski junak. Stoga, ovdje možemo primijeniti onu nadaleko poznatu „kratka je linija između junaka i tragičara“. Do isteka 45-te „zvijezde“ u bijelim dresovima izdržale su u plusu, međutim, u već spomenutih drugih 45+ minuta na travnjaku je postojala samo jedna momčad. Nažalost, bila je to ona križevačka s tim da je njezin trener Ivan Zubić (čovjek kojemu je ovo bila premjera na klupi Radnika) „povukao“ možda i ključne poteze.

U igru je odmah na startu nastavka uveo Matea Jakšića, Brazilca Tallisona Caua Matiasa Da Silvu i Ivana Matejaša. Pogodio je time Zubić jer je upravo brazilski internacionalac bio predvodnik „teroriziranja“ domaćeg sastava. „Operirao“ je Tallison po lijevoj strani križevačkog napada s tim što je to „teroriziranje“ urodilo plodom u 65. Zapravo, bio je ovo nesporazum Leona Jadeka s Domovićem, a što nas dovodi do toga da je sveprisutni Tallison „uletio“ u vatru, stavio loptu pod svoje te bjelovarskoj „hobotnici“ među vratnicama nije preostalo ništa drugo nego ga srušiti unutar kaznenog prostora. Klasičan jedanaesterac kojega je odmah označio riječki arbitar Antonio Melnjak. Odlučno je loptu u ruke uzeo Mihael Mladen i potom, iako je Domović pogodio stranu, snažno „zakucao“ loptu za 2:2. Utakmica je time vraćena na početak uz napomenu da je ostalo još sasvim dovoljno vremena i za potpuni preokret.

Nažalost, do tog preokreta, koji je nagovještavan svakom novom minutom je i došlo. Za njega je zaslužan Marko Guja, nekadašnji igrač Mladosti iz Ždralova i čovjek koji je redoviti strijelac u susretima s našim klubovima otkako je napustio kultno igralište „Brdo“. Ovoga puta, on se s loptom u 83. minuti sjurio od polovice terena, zaobišao nekoliko čuvara pa i vratara Domovića te na koncu poentirao u nebranjenu mrežu. Znali su potom sačuvati stečeno do kraja gosti, a dokaz nemoći bjelovarskih „zvijezda“ predvođenih trenerom Lucijanićem jest to što su se one po zadnjem Melnjakovom zvižduku samo pobacale po zelenoj površini.

Stoga, ova priča ima nekoliko poučaka. Prvi je da je prvenstvo maraton, ne sprint, drugi je da nikad ne treba hvaliti na temelju jednog dvoboja, treći je da nogometna utakmica ima dva poluvremena i četvrti je da nije gotovo dok stvarno nije gotovo. I da, još jedna zanimljivost svega ovoga jest ta što je Lucijanić od glave do pete bio obučen u crno. Kao da je znao što mu se ovom prilikom sprema pa je odjevnu kombinaciju prilagodio tugovanju koje je uslijedilo. „Zvijezde“, tko visoko leti, nisko pada.