Pakao Barutane kroz oči bjelovarskih liječnika: U 11 sati heroji u bijelom spasili 56 života

Sutrašnji dan prije 34 godine, 29. rujna 1991., zauvijek je upisan u povijest Bjelovara. Toga dana hrvatski branitelji oslobodili su vojarne i golemo skladište Barutana, a grad je konačno skinuo vojni jaram JNA. No, sloboda je imala svoju cijenu – jedanaest hrvatskih branitelja položilo je živote, dok su deseci ranjeni.

I dok je grad bio obavijen dimom eksplozija i strahom od novih udara, u podrumima tadašnjeg Medicinskog centra Bjelovar, današnje Opće bolnice „Dr. Anđelko Višić” Bjelovar odvijala se jednako dramatična bitka. Bila je to bitka za svaki udisaj, za svaki otkucaj srca ranjenih branitelja i civila.

– Početak 90-ih bio je trenutak kada smo morali učiti živjeti i raditi u uvjetima rata. Zdravstvo se reorganiziralo preko noći, a mi smo morali biti spremni zbrinuti ranjenika u svakom trenutku – prisjeća se poznati bjelovarski urolog Vladimir Ferenčak.

Prva ranjavanja

Iako Bjelovar nije bio na prvoj crti bojišnice, stvari su se zahuktale krajem rujna 1991. godine. Sve je počelo 27. rujna kada je organiziran „Plan Bilogora“, plan osvajanja vojarni u Bjelovaru i Koprivnici. Dan kasnije, 28. rujna, medicinsko osoblje okupilo se u bolnici s objašnjenjem da stiže veći broj ranjenika iz Pakraca. Atmosfera u gradu bila je teška. U to vrijeme građani su oplakivali 19 poginulih bojovnika u Kusonjama. Istodobno, JNA je svakodnevno prijetila da će „dignuti pola Bjelovara u zrak“.

I doista, nakon neuspješnih pregovora o mirnom povlačenju pripadnika JNA iz Bjelovara, 29. rujna 1991. između 7.30 i 18.15 sati grad je potresala topnička paljba i pucnjava. U 10.43 sati dogodila se eksplozija na Barutani, samoubilački čin majora Tepića odnio je živote jedanaest hrvatskih branitelja i više pripadnika JNA. U trenu je razoreno ili oštećeno 430 kuća, 43 stana, kulturni i sakralni objekti pa i zgrada same bolnice.

Epicentar spašavanja

U tim satima, Medicinski centar Bjelovar postao je epicentar spašavanja života. Podrum bolnice postao je improvizirani ratni bunker. U njemu su obavljani pregledi, trijaže i manji zahvati, dok su u tri operacijske sale u prizemlju i na ortopediji izvođene najteže operacije.

– Tijekom borbenih djelovanja u Gradu su aktivno sudjelovale četiri mobilne sanitetske ekipe te izvlačile i zbrinjavale ranjenike na licu mjesta. Prvi ranjenici na Kirurgiju stižu u 8 sati, a posljednji u 20.30 sati. U to vrijeme, Kirurgija Medicinskog centra Bjelovar sastojala se od Odjela s operacijskim dvoranama i Jedinicom intenzivnog liječenja. Ona se nalazila u jednom objektu i sastojala se od podruma, prizemlja i prvog kata, bez ratnog skloništa. Pregledi i trijaža povrijeđenih i ranjenih obavljani su u podrumu Kirurgije, a tu su još bile sala za male kirurške zahvate, rentgen i gipsaona – govori naš sugovornik.

Nadaljudski napori

– Tijekom 11 sati 29. rujna 1991. godine kirurški je zbrinuto 56 ozlijeđenih i ranjenih od čega je 37 pacijenata hospitalizirano, a 19 ih je nakon obrade upućeno na kućnu njegu. Od hospitaliziranih pacijenata, 19 je imalo teške tjelesne povrede, a njih 9 opasnih po život. Laka tjelesna povreda ustanovljena je kod 18 povrijeđenih i ranjenih. Sedmero ranjenika nakon operativnog zahvata smješteno je u Jedinicu intenzivnog liječenja. Prosjek godina hospitaliziranih povrijeđenih i ranjenih bio je manje od 23 godine – prisjeća se doktor Ferenčak. Tijekom tih 11 sati učinjeni su različiti operativni zahvati – od onih lakših- primarnog zbrinjavanja prostrijelnih i eksplozivnih povreda, do onih najtežih kao što su torakotomije, torakofrenolapatotomije, operacija jetre, laparotomija, amputacija ekstremiteta, odstranjenja stranog tijela iz srca. Upravo ovaj posljednji zahvat našem sugovorniku se posebno urezao u sjećanje.

– Posebno pamtim trenutak kada je kolega Davorin Diklić izvadio strano tijelo iz živog, kucajućeg srca. Takav zahvat u normalnim uvjetima zahtijeva smirenost, a on ga je učinio u jeku ratnih zbivanja dok su ranjenici neprestano pristizali – ističe Ferenčak. No nadljudski napori na bjelovarskoj Kirurgiji nisu stali s 29. rujnom. Samo dan kasnije, 30. rujna, na Kirurški odjel zaprimljeno je još pet ranjenika, od čega tri s lakim tjelesnim povredama i dva s teškim povredama od kojih kod jednog pacijenta smrtonosnim. U Jedinicu intenzivnog liječenja u ta dva dana zaprimljeno je devet bolesnika s teškim, po život opasnim tjelesnim povredama. Radilo se o prostrijelnim i eksplozivnim ranama koje su zahvaćale više regija i organa. U Zagreb su iz JIL-a, otkriva Ferenčak, upućena dvojica ranjenika i to nakon primarne kirurške obrade zbog daljnje subspecijalističke skrbi.

Liječnici junaci

U zbrinjavanju povrijeđenih i ranjenih, tijekom 29. rujna 1991. godine sudjelovali su primarijus Đ.Vlašić, S.Veseli, S.Gecek, D.Koščak, A.Nekić, D.Diklić, R. Gligorović, M.Ilić, N.Mesar, A. Allouch, Ž. Štivić te J. Stiplošek. Svoj doprinos su dali i liječnici drugih kirurških djelatnosti M.Pavlović, D. Kirinčić, S. Grabovac, V. Ferenčak, B.Kirin. Za svaki život borili su se anesteziolozi V. Gavran Pogačić, N. Vranko Nagy, D. Jelić, G. Kesić Valpotić te I.Šklebar te liječnik stažist D. Habek, kao i ostalo osoblje Mecicinskog centra Bjelovar.

– U kratkom vremenu od 11 sati, u izvanrednim uvjetima i nedostatku adekvatnog radnog prostora i kadrova, dobrom trijažom i organizacijom postignuti su izuzetni rezultati u zbrinjavanju velikog broja povrijeđenih i ranjenih. Upravo zbog toga, u Domovinskom ratu, Medicinski centar Bjelovar je postao bolnica od posebnog državnog interesa, jedina županijska bolnica tog statusa u Republici Hrvatskoj pored šest kliničkih bolnica i centara – zaključuje doktor Ferenčak.