Otišao na utrku života pa napravio čudo: Naš atletičar postao prvak države na nevjerojatnih 50 kilometara

Atletika je poznata pod nadimkom „Kraljica sportova“, a jedna od tih „kraljevskih“ disciplina je 50 kilometara. Kako bismo bili potpuno precizni, reći ćemo vam da je Varaždin prošle nedjelje, 19. travnja, bio domaćin momčadskog nacionalnog prvenstva u navedenoj trkačkoj disciplini s tim što je ova priča važna i za bjelovarsku atletiku. Naime, kao član Atletskog kluba Varaždin, koji se u konačnici okitio naslovom prvaka nastupio je Bjelovarčanin Marko Nesek. Priča još više dobiva na težini kada kažemo da je ovo našem Marku bio prvi ovakav izazov. Međutim, kako mi ne bismo previše duljili, u nastavku teksta za vas imamo Markove dojmove. Jer, ipak, on je najbolje doživio ovu avanturu.

– Svega četiri tjedna prije utrke sinula mi je ideja o nastupu tako da sam zapravo imao jako malo vremena pripremiti svoju „utrku života“. Nažalost, ozlijedio sam se tijekom priprema (upaljen nožni palac) pa mi je prvotni plan da utrku okončam za 3 sata i 30 minuta propao. Unatoč ozljedi nisam htio odustati te smo moj trener Josip Lacković i ja zaključili da želimo vrijeme ispod 4 sata. Osim trenera, odličnim savjetima mi je pomogao Marko Martinčić pa sam, koliko god teško bilo, uživao – kazao je Nesek otkrivši i kako je u utrku ušao jako oprezno.

– Držao sam svoj ritam kontroliravši tempo od početka. Nažalost, moj kolega Breški, kojeg sam sustigao tijekom utrke, također se ozlijedio te sam zapravo tek tada shvatio da zlatno odličje ovisi o meni. Iskreno, na prvu me zbog toga počela hvatati panika, ali ista je brzo nestala. Naposljetku, sav taj napor, sva odricanja i uživanje stigli su na naplatu. Jer, premašio sam sva očekivanja ostvarivši vrijeme 3:38:07. Dakle, razveselio sam sebe te sve svoje bližnje, dok je mene osobno (osim naravno mog postignuća) najviše veselilo vidjeti kako moji prijatelji Hlebar i Komes suvereno gaze ka odličnim pozicijama – prisjetio se ovaj fantastično mladić koji je posebne zahvale uputio svojim najbližima.

– Na kraju, hvala mom ocu koji je došao navijati za mene, svjedočio mojoj prvoj ultri, odnosno najvećem uspjehu moje dosadašnje karijere. Hvala i treneru Laciju koji je u mene vjerovao od samoga početka s tim što ću se njegove rečenice „Ništa nije nemoguće“ rado sjetiti prije svake buduće utrke. Ipak, posebna zahvala ide mojim najvećim osloncima – supruzi i djetetu. Idemo dalje, još jače – rekao nam je presretni Nesek kojemu ovim putem čestitamo.

 

Fotografije ustupio Željko Nesek