Bili smo na berečkom stočnom sajmu, provjerili što se traži, ali i ima li cjenkanja

Vreva, žamor, živost, gužva, razmjena informacija i trgovina dočekat će vas svakog ponedjeljka u Bereku gdje se u samom srcu mjesta kod općine i parka održava stočni sajam na kojem se prodaje sve od pijetla do bika i tako svakog tjedna. Kao što je Benkovčanima važan njihov Benkovački sajam tako je Berečanima važan njihov i ne samo Berečanima, a nije ni slučajno da je stočni sajam tjedni ritam zadržao baš ovdje.

-Naša županija je među rijetkima koja je još uvijek poljoprivredno-stočarska županija i mi smo jedini tjedni sajam tu tako da kod nas dolaze i od Daruvara i sa svih strana – kaže direktor sajma Vlado Krpan.

No, iako je sajam mjesto kupnje i prodaje neki nisu došli ni zbog jednog ni zbog drugog.

-Došao sam vidjeti što se nudi i kakve su cijene kako bih se znao pripremiti, da znam što me čeka – kaže Marijan koji se ‘naluknuti’ došao iz Gudovca.

Kakve su ponuda, potražnja i cijene?

Za razliku od gospodina Marijana većina je ipak došla tržiti. S 13 praščića je iz Novih Pavljana na berečki stočni sajam stigao Dragutin Sabljak. Doma ih ima još oko dvadeset.

-U mirovini sam, a ovo je da se pojača mirovina koja se tako ipak uspije malo pojačati, malo – kaže gospodin Dragutin.

Uspiju li se prodati odojci na sajmu? Kakav je interes?

-Dobar je i loš i svakakav. Ovisi od tjedna do tjedna. Cijena je do četiri eura što i nije dovoljno za troškove – no, nije da se njih nešto pita, sliježe ramenima Sabljak dok, kako kaže, čeka da gazda dođe i potrpa odojke.

 

Odojaka je ovoga tjedna bilo manje nego inače.

-Ponuda odojaka je pala. Jedno vrijeme je čak bilo i previše odojaka, po 200 komada, a ovoga puta je stiglo 70 do 80 komada. No, to je uobičajeno za ovo doba godine. Pred Božić će se opet nagomilati – objašnjava Krpan.

Direktor berečkog stočnog sajma se nada da će se kako se bliži i sezona svinjokolje i bekoni ponovno tržiti na sajmu. Sada ih nema, a nema čini se ni onih dana kada se moglo tržiti više. Kada ga pitamo kako je bilo prije deset godina, malo zastane da razmisli i onda odgovara.

-Ne znam što da vam kažem. Prije deset godina dolazilo je više kupaca, sada nam dolazi jedan, eventualno dva. Ne znam što se dešava, a uz to nam dolazi dosta stoke i od strane Novske što znači da se ni kod njih ne pojavljuju kupci kada dolaze nama. Što se događa u Dalmaciji, ne znam – čudi se Krpan.

 

Iz Dalmacije, točnije Šibenika već 40 godina u Berek dolazi Zoran Miletić, mesar koji je ovoga tjedna bio i jedini kupac. Baš poput stočara i on kaže, nije dobro.

-Nikakva potražnja, nikakva ponuda. I jedno i drugo je nikakvo zato što nema robe i nema mušterija koje jedu skupo meso – ljuti se taj šibenski mesar.

Svi bi samo jeftino uvozno, žali se Miletić. Kako onda on gura?

-Duraš dok duraš, ‘propaneš’ i dobro – priča Miletić dok mu radnici trpaju stoku u kamion, a ovoga je tjedna “izdurao” cijenu odojaka od četiri eura, za janjce je plaćao pet eura po kilogramu žive vage, telce od 5,20 do 5,80, junad od 3,40 do 3,80, a pijetlove tri.

 

E sad, kako je riječ o sajmu zanimalo nas je jesu li te cijene strogo definirane ili ima prostora za cjenkanje?

-Može, kako ne. Ima pogodbe, normalno. Oni su privatnici i nude svoju cijenu, ljudi traže svoju, nalaze se i tko je umješniji bolje prođe. No, ponajviše to ovisi koliko kupcima treba robe, ako im ‘fali’ robe i nema uvozne onda cijena nije bitna, ali ako imaju uvozne onda nastaju problemi i pada cijena – tumači pravila Krpan.

U valu problema ima i zadovoljnih

To je poljoprivredni zakon ponude i potražnje, a u tom zakonu ima i onih koji su zadovoljni. Među njima je Boško Sučević iz Narte koji je u Berek došao prodati svojih deset zagorskih purica i purana. Prodaje ih isključivo na berečkom sajmu i proda sve za deset eura po kilogramu žive vage što je, iskreno kaže, dobra cijena. Naizgled zvuči puno, ali treba znati da su purice izuzetno zahtjevne za uzgoj. Osjetljive.

-Treba im biti toplo, a dok su male jako toplo treba biti. Kasnije im prijete predatori, ako ima lisica blizu treba jako paziti jer ih lisica najviše voli – kaže Sučević.

Pure pak vole pokušaj bijega u slobodu.

-Obrežemo mi krila, ali one skoče preko plota. Jedan moj kolega je kupio zmaja na špagi i onda ode ispred njih i digne ga i one odmah daju gas doma jer ga se boje – otkriva kroz smijeh male tajne velikih majstora taj uzgajivač.

No nije perad i stoka jedino što se trži u Bereku. Malo dalje od stoke kupiti se može i domaće zelje i cvjetača. Pun kombi tog povrća, uzgojenog na vlastitom gospodarstvu ima Božidar Mušić.

-Prodaja ide odlično. Tu sam već više 20 godina. S gospodinom Matom Tonkovićem (načelnik Bereka) sam dogovorio da svakog ponedjeljka kada je otkup dođem, imamo zelje, sada i cvjetaču i trži se dobro. Ja sam zadovoljan, a mislim da su i mušterije zadovoljne – kaže taj uzgajivač.

 

Kako mušterije ne bi bile zadovoljne kada znaju da jedu pravo domaće povrće, a još uvijek ga ima dovoljno za kupiti i kod njega u Velikom Pašijanu ili kada dođe u Berek te tržnice u Garešnici i Pakracu. Mušić je mali poljoprivrednik kao i oni koji dovoze stoku na berečki sajam i važno je da on u današnja za stočarstvo teška vremena opstane.

-To je jako važno da ljudi imaju gdje prodati stoku s papirima i uredno razdužiti, a ovi koji dolaze navečer po selima i po dvorištima trpaju, tu nema ni razduženja niti se zna tko pije, a tko plaća. Kod nas sve ide preko sajma, sve ide u računalo i zna se tko je koliko prodao, znaju se markice, sve se zna – ističe Krpan.

Sljedeća prilika za trženje na berečkom stočnom sajmu je već sutra (ponedjeljak) od 9 do 12.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.