Zatvorenik traži odštetu: Pretrpanu ćeliju dijelio sa žoharima, a zbog ovoga je posebno neugodno vršiti nuždu

Zagrebački sud odbio je tužbu 55-godišnjaka koji je tražio 9.290 eura odštete jer je dvije godine u zatvoru spavao u pretrpanoj sobi s pet ili šest drugih zatvorenika. Postane li ova presuda pravomoćna, umjesto odštete, morat će platiti državi 1.400 eura troškova postupka.

Muškarac je u Zatvoru u Zagrebu bio od prosinca 2011. do prosinca 2013. godine. Godinu i devet mjeseci proveo je u višekrevetnim sobama površine 21 kvadratni metar. Boravio je s pet ili šest drugih zatvorenika na samo 2,79 do 3,25 kvadrata osobnog prostora. Sanitarni čvor bio je odvojen zidom visokim samo 180 centimetara pa su svi, govorio je, mogli vidjeti gornji dio tijela kada netko obavlja nuždu. U toj istoj sobi morali su jesti.

“Psihički mi je bilo prestrašno. Bilo je zagušljivo, morali smo cijelo vrijeme držati prozore otvorene jer drugačije nije bilo moguće disati”, govorio je na sudu. Opisao je kako su sobe bile pune žohara koji ulaze u hranu i krevete, zidovi prljavi, a sa stropa je otpadala žbuka. Madraci su bili dotrajali i neugodnog mirisa, iz njih su virile žice.

“22 sata dnevno sam provodio u toj sobi”, govorio je.

Tuširanje samo jednom tjedno mlakom vodom, ljeti nesnosno vruće, zimi mali radijatori nisu mogli ugrijati prostoriju. Hranu je opisao kao mlaku i nedostatnu.

“Obroci su bili premali, morao sam kupovati hranu od mirovine”, objasnio je. Nakon što je ozlijedio koljeno, tri tjedna je čekao na pregled i trpio nesnosne bolove.

Posebno mu je bilo teško jer je bio s mlađim zatvorenicima koji su ga ismijavali komentarima “kako to da te žena strpala u zatvor”.

“Morao sam šutjeti i trpjeti da mi ne daju razloga za ismijavanja”, rekao je. Dodao je kako ga je boravak u zatvoru dodatno potresao jer je već kao časnik Hrvatske vojske bio potresen sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

“Godinu dana nakon izlaska nisam mogao doći sebi, nisam mogao spavati. Bio sam svakodnevno umoran i iscrpljen”, svjedočio je.

Devet godina čekao na pravdu

Prvi put je tužbu odbio Općinski sud 2016. godine, što je potvrdio i Županijski sud u Bjelovaru 2018. godine. Vrhovni sud je 2019. odbacio reviziju. Međutim, Ustavni sud je 2024. godine sve tri odluke ukinuo i vratio predmet na ponovno suđenje, ocijenivši da su uvjeti s manje od četiri kvadrata osobnog prostora “nedvojbeno nečovječni i ponižavajući”.

U ponovljenom postupku, sud je ponovno odbio zahtjev. Priznao je da je muškarac imao manje od četiri kvadrata prostora, ali je ocijenio da to nije bilo nehumano postupanje. Sobe su bile otključane od sedam ujutro do 22 sata, pa su se zatvorenici mogli kretati po hodniku. Mogli su dva sata dnevno biti na zraku, baviti se sportom, posuđivati knjige. Tužitelj je mogao raditi, ali je tek nakon godinu dana počeo raditi kao vozač kontejnera s hranom u zatvorskoj kuhinji.
Prema ocjeni zatvorskih stručnjaka, bio je “nekritičan prema sebi” i “dosljedno neodgovoran”. Negirao je odgovornost za kazneno djelo zbog kojeg je osuđen na dvije godine zatvora, a kaznu doživljavao prestrogom. Zbog toga mu je nekoliko puta odbijena molba za raniji uvjetni otpust.
Sud je zaključio da je muškarac objektivne nedostatke zatvora “nekritički potencirao” zbog svoje osobnosti. Nepravomoćnu presudu može žaliti u roku 15 dana.