Mladi su, spremni na inovacije, a vide se na selu i poljoprivredi. Ovo su njihovi motivi.

Veronika Dmitrović ima 27 godina i s obitelji se u Rugovcu kod Špišić Bukovice bavi uzgojem cvijeća, presadnica i povrća. Sve su u posljednja četiri desetljeća, ponosno kaže, vlastitim rukama izgradili njeni roditelji, pa je i sama odrastala uz polje i plastenike.

-Oduvijek, oduvijek. Od najmanjih nogu sam bila s njima. Čuvala me baka, naravno dok su oni bili u polju, ali ja sam uvijek bila negdje pored njih u blatu – smije se ta mlada poljoprivrednica.

I tako se rodila ljubav, ali i stvorile radne navike. Najviše voli rad s cvijećem, pa tu proizvodnju i širi.

-Od ove godine ćemo se baviti i uzgojem krizantema tako da ni plastenici u kojima je proljetno cvijeće neće nakon njega biti prazni već se popunjavaju – kaže.

Uhvatili smo ju u kratkoj stanci jer ovo doba godine je pomalo hektično.

-Sada nam je prodaja cvijeća, sadnja paprike, pokrivanje plastenika. Doslovno ne spavamo, radimo od jutra do mraka i baš je trenutačno jako intenzivno. No, sada jenjava prodaja cvijeća, pa se nadamo da ipak nećemo raditi i po noći – kaže.

Poljoprivreda kao strast

Rad u poljoprivredi od malih nogu dobro je znan još jednom mladom poljoprivredniku koji baš poput Veronike ušao u top 20 najboljih mladih poljoprivrednika Hrvatske, Dorianu Šulogu iz Velikih Zdenaca kod Grubišnog Polja. Taj 24-godišnjak je, smije se, u poljoprivredi otkako je bio dovoljno velik da može stati na kvačilo. S obitelji uz klasične ratarske kulture i krumpir uzgaja i povrće, tikve, ali i bob i mak jer poljoprivreda je, kaže, više od pšenice i kukuruza.

-Shvatili smo da treba probati nešto novo i s nekom novom proizvodnjom pokrenuti drugu priču. Nije čista klasika, pa ljudima automatski postane zanimljivo. Što se tiče maka, s njim kao i s većinom nismo samodostatni, a uz to što volimo jesti kolače s makom bacili smo se u proizvodnju i na veće i za izvoz – objašnjava njihovo viđenje Šulog.

 

I Dmitrović i Šulog imaju tržište, a iako bi moglo biti i bolje kao najveći problem Šulog navodi, papire.

-Komplicirana papirologija, mislim da bi se puno poljoprivrednika s tim složilo. Sve ostalo se lakše podnese, ali kada se morate baviti papirima, zahtjevima, administracijom to je iscrpljujuće – iskren je taj mladi poljoprivrednik.

Koristio je mjeru za mlade poljoprivrednike kojom je uz traktor nabavio i meteorološku stanicu koja uz sondu za vlagu u tlu određuje kada je vrijeme za navodnjavanje. Želja mu je nabaviti i dron s multispektralnim snimanjem kako bi na vrijeme mogao otkriti dijelove nasada kojima prijeti bolest i tretirati samo njih. Dmitrović kroz mjeru za mlade uz ostalo nabavlja traktor za plastenik, ali i pametnu lovku koja prati broj kukaca, podatke šalje na mobitel tako da može reagirati na vrijeme i spriječiti štetu, a plan je daljnja automatizacija.

-Voljela bih malo proširiti proizvodnju cvijeća, uvesti potopne stolove jer kroz sezonu se nekada pakiraju tri kombija dnevno i onda jedna osoba mora imati crijevo cijeli dan u ruci, a zalijevanje je dosta zahtjevno jer ako se zalije previše tada biljke mogu strunuti, a ako se zalije premalo tada je opet problem – kaže Dmitrović.

 

Svoju budućnost vidi na selu baš kao i Šulog.

-Kada čovjek shvati da proizvodi hranu i to plasira pogotovo u ovo vrijeme velikog uvoza to daje posebnu čar – priča.

S vremenom, ističe, ljubav prema proizvodnji hrane raste.

-Mislim da se uz trud i rad može nešto postići i da se može lijepo živjeti od poljoprivrede – zaključuje taj mladi poljoprivrednik.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanaje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija