Beroš je odlučio raskrstiti s gastarbajterima koji su se godinama liječili na tuđi račun

„Nema toga u Njemačkoj.“ „E, vraga bi ti tako u Austriji, nema kod njih labavo.“

Tko bar jednom nije čuo ovakve ili slične rečenice iz usta hrvatskih gastarbajtera? One su najčešće upućene „raji“ koja nije imala sreće pobjeći preko granice, a izgovorene su u nastojanju da se domaćima objasni kako je „ tamo gore“ sve kulturno, fino i uređeno. Za razliku od nereda i prostakluka koji vlada ovdje u Hrvatskoj. Jer ovdje ne valja – ništa. Zato su i otišli, vele. Nije im se sviđala poduzetnička klima, nisu valjale naše škole, a o zdravstvu da ne pričamo.

Pa ipak, čim im se ukaže prilika, gastarbajteri sjedaju u nova vozila, najčešće pribavljena na leasing, i kreću u domovinu. Čim počne urlaub, puni su ih hrvatski frizeraji, saloni za manikuru i pedikuru, a bome i liječničke ordinacije. Jer, čemu bacati silne eure na popravak zuba ili operaciju kuka „tamo gore“ kad isto možeš dobiti u Hrvatskoj, i to potpuno besplatno!

Mnogi Hrvati razasuti po svijetu su po tom su modelu funkcionirali godinama. Dok su bježali iz Hrvatske u kojoj ništa ne valja, zaboravili su se odjaviti pri odgovarajućim službama pa su na ime lažne nezaposlenosti godinama ostvarivali pravo na zdravstvenu zaštitu u domovini, na račun onih koji su ovdje ostali.

Ministarstvo zdravstva ove se godine konačno odlučilo uhvatiti u koštac s dugogodišnjim problemom. Nakon što je Sabor proljetos, unatoč protivljenju oporbe i njezinu protestnom napuštanju sabornice kod glasovanja, usvojio nove zakone o obveznom zdravstvenom osiguranju i o zdravstvenoj zaštiti, konačno su stvoreni uvjeti za analizu koja je trebala razriješiti misterij prema kojemu je HZZO imao više osiguranika nego što je stanovnika u Hrvatskoj. Ta je analiza pokazala da je više od 105 tisuća osoba godinama ostvarivalo pravo na osnovno zdravstveno osiguranje temeljem nezaposlenosti, premda se ne vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Samo lani građani Hrvatske, oni koji ovdje zaista žive, to su platili 32,3 milijuna eura. Analiza je pokazala kako nije riječ o nekom „fiksnom“ trošku koji bi nastao da su ti silni ljudi samo postojali u evidenciji, ne konzumirajući prava koja im ne pripadaju. Baš suprotno, ta je analiza pokazala da su hrvatski gastarbajteri itekako koristili usluge na račun hrvatskih građana u domovini. Tako su na specijalističku zdravstvenu zaštitu lani potrošili 9,2 milijuna eura, za bolničko liječenje 7,5 milijuna, za lijekove 7, za primarnu zdravstvenu zaštitu 1,2 milijuna, a za razna ortopedska pomagala 967 tisuća eura.

Ovaj nakaradni model u Hrvatskoj je egzistirao godinama. Nema toga u razvijenom svijetu, ni u Njemačkoj, ni u Austriji, ni u Irskoj, ni bilo kojoj drugoj za Hrvate obećanoj zemlji. A bome nema toga više ni u Hrvatskoj. Beroš je, u maniri pravog Nijemca ili Austrijanca s kakvima nema „labavo“  odlučio onih sto i nešto tisuća dosad evidentiranih „lažnjaka“ koji su godinama besramno uzimali ono što im ne pripada obrisati iz evidencije. Zahvaljujući tome u državnoj blagajni ostat će više novca. Kako su izračunali u Ministarstvu, ostat će tako bar za još čitav jedan hrvatski transplantacijski program ili za čak osam godišnjih budžeta za istraživanje raka. I, što je najvažnije, ostat će za građane koji u Hrvatskoj zaista žive i zarađuju, koji ovdje plaćaju poreze i druga davanja i koji na novac iz nacionalne blagajna zaista imaju pravo. Tako će, eto, i stvari u Hrvatskoj, kako vole reći naši gastarbajteri, postati malo finije, uređenije i bolje. Baš kao što su „tamo gore“.