BOGAT PROGRAM Uspješna prva Noć muzeja u Rovišću

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

ROVIŠĆE – Kroz prvu Noć muzeja u Rovišću prošlo je sedamdesetak sudionika svih generacija. Mnogi su se u njoj zadržali duže no što su planirali, oživjelo je puno uspomena, a poteklo je i nekoliko suza, otkrili su organizatori. Ljudi su sa zanimanjem propratili nekoliko virtualnih izložbi, prezentaciju o povijesti Rovišća, a najviše je pažnje privukla zbirka starih fotografija Marije Tomić.

-Mnogi su prepoznali vrijednost ove ideje, pa ćemo za iduću godinu trebati puno veći prostor za stare predmete, fotografije i eksponate – kazao je jedan od organizatora rovišćanske Noći muzeja, učitelj Vlado Karagić. On je tim povodom napisao i svoj osvrt na manifestaciju koji prenosimo u cijelosti.

 

NOĆ MUZEJA U ROVIŠĆU – SKROMNA SVIJEĆA ZAHVALNOSTI

Malo je naših mjesta u plamnoj i tajnovitoj hrvatskoj davnini stajalo kao središte stare hrvatske župe. A Rovišće nije ondje samo stajalo: u njemu se pokrštavalo, branilo, gorjelo, polazilo s kraljevima u ratove, vraćalo, gradilo i branilo ognjište. Bilo jednom Rovišće, prije Tatara, prije kuge i osmanske plime, prije sumraka carstava i rađanja nove Europe.

Ovdje su se održavali Sabori hrvatskog plemstva. Ovdje je blaženi Alojzije Stepinac vodio krizmanike u molitvi. Ovdje su živjeli, radili i čestitu djecu podizali toliki dragi hrvatski ljudi, orači, kosci, kovači, mlinari. U Rovišće se kao u neku rijeku slilo narodne ljubavi iz nekoliko žustrih, žubornih pritoka: Rame, Janjeva, Letnice, Like, Zagorja, te mnogih iz Češke, Slovačke i Moravske. Što se slilo u jedno, zaživjelo je kao jedno zajedničko svenarodno blago. U nošnji, poslu, pjesmi i ljubavi. U tuzi i u sreći.

Ništa ovdje nije zaboravljeno ni izgubljeno, a toliko toga vrijednog se ne spominje. Jedno o tih blaga u prisjećanju je duh i djelo Slavoljuba Lackovića. Njegovo se ime u “Noći muzeja” najviše puta prozborilo. Njegov primjeru školstvu i osobnost u ljudstvu, njegov pogled u skrovito i vjera u neprolazno, univerzalno, gotovo sveto. Čovjek što je pješačio do škole sa Suncem i učenicima, otvarao im je pogled u čestit i skladan svijet, gdje
srce riše linije, a duša budi boje.

Kad sakupimo jednom kaput posljednjeg mlinara, čekić posljednjeg kovača, dlijeta starih tesara i ormu vjernih konja što su “crnom noćom” znali put do praga, oživjet će pred nama neka draga, treperava svjetla i poznat ćemo kako je sva prošlost, sva rijeka svjetova još u nama živa. U našoj je ruci, našoj krvi i duši, pa tinja tihim zorama i plamnim plamti sutonima.Velikom je i starom hrvatskom mjestu tako poštivati veće, što digoše kule i gradove, dvore i katedrale, ne stideći se svojeg. Velik je i sjajan nad Rovišćem Nebeski Grad, zdanje hrabrih, vjernih, posvećenih.

Hvala svima što su u Noć muzeja ponijeli skromnu svijeću zahvalnosti.

Vlado Karagić


PODIJELI S PRIJATELJIMA!