TRBUSI GRADA Privlače li tržnice sve manje ljudi?

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

BJELOVAR, GAREŠNICA – Tržnice se s bogatstvom ponude – od voća i povrća preko jaja, pa do mlijeka, često naziva trbuhom grada. No, taj trbuh čini siz godine u godinu postaje sve tanji. Ne što se tiče prodavača jer, napominju s tržnica, stanje se ne može suditi po sadašnjem zimskom periodu kada je dio klupa prazan jer ponuda lokalnog voća i povrća oskudijeva. U garešničkom Komunalcu koji upravlja tržnicom ističu kako je broj zakupa godinama stabilan i znatnog pada nema, a s popunjavanjem mjesta problema nemaju niti u Bjelovaru. Od ukupno 804 prodajna mjesta za njih 80 posto su potpisani ugovori, a preostalih 20 posto se odnosi na povremene zakupce. Na ruku im se nastoji izaći i s cijenama zakupa koje se nisu mijenjale desetljećima, napominje Stipe Crnković iz bjelovarskog Komunalca.

-Trideset godina za onu majku, kumicu ili kako god hoćete iz okolice Bjelovara koja hoće doći na bjelovarsku tržnicu je cijena 400 kuna plus PDV i ona cijele godine može prodavati na svom mjestu – kaže Crnković.

Međutim, majke, kumice, prodavačice i prodavači prodaju sve teže. Prodaja ne ide dobro kaže nam i Marija Sitek iz Ćurlovca koja na bjelovarski plac dolazi s mlijekom, sirom i vrhnjem.

-Manje ima ljudi, jako manje. Meni prodaja ide slabo, sada još nekako, ali preko ljeta je još gore – žali se Sitek koja na mliječnom dijelu prodaje tek godinu dana, ali njena majka je ondje provela 40 godina tako da i Marija jako dobro zna kako tržnica diše.

Ljudi je posljednjih nekoliko godina na tržnici manje bez obzira na to koje je doba godine. Ne radi se tu o zimskim ili ljetnim rupama, pa oni koji proizvode i prodaju češće umjesto tržničke vreve gledaju prazne prolaze. Potvrđuje nam to i Anka Juretić iz Kapelice koja svoj med posljednjih sedam godina prodaje na garešničkoj tržnici.

-Samo kada su neke prigodne prodaje onda bude više ljudi, ali to su kratki periodi kada su u proljeće flanci ili na jesen zimnica, ali moje iskustvo je da je tržnica sve slabija – kaže Juretić.

Nedostatak parkirnih mjesta i nemogućnost kartičnog plaćanja neki su od razloga slabije posjećenosti tržnica, ali tome treba dodati i to da na tržnicama kupuju uglavnom stariji kao i ekonomske razloge, napominje stručni tajnik Udruge hrvatskih tržnica, Miljenko Ernoić. Unatoč tome tržnice opstaju. Žilave su one baš kao i poljoprivrednici i ne može ih se tako lako slomiti. Glavni adut im je kvaliteta ističe Juretić.

-Bez obzira koji proizvod se prodaje na tržnici on je svježiji jer ide izravno od proizvođača na tržnicu. Da bi zadržali kupce oni vam moraju vjerovati – ističe Juretić.

No, da bi se u kvalitetu proizvoda uvjerilo i one koji zaobilaze plac nužno je modernizirati tržnice, primjerice i digitalizirati certifikate seljačkih tržnica kako bi se privuklo i mlađe generacije. Za to su potrebna ulaganja. Hrvatska kroz mjere ruralnog razvoja nije mogla ulagati u gradske tržnice za razliku od primjerice Poljske koja je upravo europskim novcem dogradila, modernizirala i opremila gradske tržnice pri čemu su prioritet imale one na kojima prodaju lokalni poljoprivrednici, ističe Ernoić.

-Oni su obnovili dvjestotinjak tržnica i tako povećali udio potrošnje domaće hrane kroz tržnice. Poljska je primjer da se to može – kaže Ernoić. Pitanje je hoće li Hrvatska slijediti njen primjer. (D.Mlinac)


PODIJELI S PRIJATELJIMA!