BUNA ŽITELJA Ljuti su jer im smrdi, nadležni tvrde – sve je po propisima

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

HERCEGOVAC – Prije četiri godine u Hercegovcu je izgrađeno bioplinsko postrojenje, na čiji rad se sada žali nekolicina mještana koji žive svega 500 metara udaljeni od niknule tvrtke. Iako su na prvu bili radosni jer su se nadali kako će u njihovom naselju biti novih otvorenih radnih mjesta, uskoro ih je dočekao hladni tuš – nitko nije zaposlen s područja lokalne samouprave. Potvrdila je to jedna od mještanki Hercegovca, Sonja Bastalić. No, razlog zašto su tamošnji mještani nezadovoljni i ovog puta su odlučili javno progovoriti o svojem problemu, nije vezan uz radna mjesta, već, kako tvrdi Bastalić, uz nesnosan smrad koji dolazi iz bioplinskog postrojenja i koji im doslovno utječe na kvalitetu života.
FOTO: ŠTEFAN BRAJKOVIĆ, Ogorčeni mještani žale se na neugodan miris iz postrojenja
-Prije otprilike godinu dana selom se počeo širiti smrad. Najprije smo mislili da je problem o septičkim jamama ili kanalizaciji, dok nismo shvatili da smrad dolazi iz postrojenja. Ono što mi znamo jest da se u postrojenje vozi biootpad iz obližnje čipsare, ali i ljudi voze otpad iz svojih kućanstava i poljoprivrednih gospodarstava, iz čega se, kako smo saznali radi digestat koji se potom koristi za obogaćivanje njiva. Sve je to u redu i mi nemamo ništa protiv, no na stranicama Bjelovarsko – bilogorske županije pronašli smo elaborat u kojem je jasno navedeno kako se iz postrojenja ne smije širiti neugodan smrad po naselju – pojašnjava Bastalić problem i dodaje u nastavku kako se to u prosjeku događa svakih dva do tri dana u posljednjih godinu dana, dakle ne od samog otvorenja bioplinskog postrojenja. O svojim su problemima nastojali razgovarati s općinskim načelnikom Borom Bašljanom, na što im je on odgovorio kako Općina nema ništa s time, već ih je uputio na Bjelovarsko – bilogorsku županiju, odnosno Ured za graditeljstvo koji je izdao dozvolu za izgradnju spornog postrojenja. Inače, direktor bioplinskog postrojenja je Sebastijan Vukušić, a mještanka Bastalić je na kraju zaključila kako je gospodin Vukušić odgovoran samo na papiru, no nije sigurna da uopće zna što se događa u njihovom naselju. Prisjeća se nedavne šetnje poljima pored bioenergane gdje je na svoje oči vidjela hrpu smeća, najlona i neidentificiranog otpada. Ne smrdi samo njoj, tvrdi, već pola sela ne može otvoriti prozore na svojim domovima, a neugodno im je gostima koji im dođu u posjet pojašnjavati o čemu se radi jer ni sami ne znaju.
FOTO: ŠTEFAN BRAJKOVIĆ
-Sjediti na terasi u ljetnim mjesecima nama je nezamislivo. A ono najgore je što strahujemo i za zdravlje jer ne možemo doći do podatka tko sve dovozi biootpad u bioenerganu i naposljetku što se dovozi da toliko smrdi. Svi smo mi sa sela i dobro znamo da to nije silaža – zaključila je zabrinuta Bastalić. Prisjetila se i kako su prvih godina imali problem što su svi veliki traktori i kamioni vozili kroz njihovu usku ulicu do postrojenja, no uspjeli su se izboriti da više ne prolaze tuda. Nadaju se kako će i ovog puta istjerati pravdu i doznati o čemu je riječ. Dosad su, potvrdila je Bastalić, “kucali” na mnoga vrata, no svi su ih uputili na državni inspektorat.
-Poslali smo im dopis, oni su izašli na teren, no po njihovom nalazu, sve što se radi, u skladu je sa zakonom. Ono što su jedino rekli pozitivno i što nam daje nadu, jest da su uputili dopis Općini Hercegovac te da se pomoću mjerne stanice mora vidjeti kakvoća zraka, odnosno što isparava iz bioplinskog postrojenja. Budući da u blizini imamo veterinarsku stanicu i tamošnji djelatnici svjedoče tom smradu i sami tvrde kako je nemoguće da je to silaža. Ljudi koji stanuju u neposrednoj blizini, tvrde da ne mogu u dvorištu suštiti niti odjeću jer poprima neugodan miris. Iskreno, već smo pomalo očajni jer ne znamo kome da se obratimo. Lani u prosincu smo imali razgovor s vodstvom bioenergane i tada su nam rekli da nemamo nikakv trag, ništa snimljeno, nikakav dokaz o našim tvrdnjama. Doslovno, kako se kaže, “pojeo muk magare” – ogorčena je Bastalić koja ističe da im je tada obećano da će nabaviti pročistače, odnosno filtere za zrak na bazi kokosa. Nadali su se nekakvom rješenju, no i to je zaboravljeno. A dolaskom ljeta i toplijeg vremena, stanje u Hercegovcu bivalo je sve lošije, a smrad sve više nesnosan.
Cijeli ovaj slučaj komentirao je i načelnik Općine Hercegovac, Boro Bašljan.
-Namjeravamo naručiti mjerenje kakvoće zraka u Hercegovcu, za što nam je potrebno 35 tisuća kuna. S obzirom da ta sredstva nisu ranije predviđena, prijedlog mora proći općinsko vijeće te je potreban rebalans. Nakon što to uradimo, te kada stignu nalazi, vidjet ćemo gdje smo i što dalje učiniti – kazao je Bašljan i dodao kako treba uzeti u obzir da je Hercegovac ipak selo i to s velikim brojem velikih poljoprivrednih gospodarstava. S druge strane nema razloga ne vjerovati žiteljima koji se bune, tako da preporuku inspektorata svakako namjeravaju realizirati. Nalaz kakvoće zraka bit će im daljnja vodilja u kojem smjeru krenuti, ustvrdio je.
Direktor tvrtke SLK Projekt u čijem vlasništvu je bioplinsko postrojenju u Hercegovcu Sebastijan Vukušić, upitan za komentare o navodnom neugodnom mirisu koji se širi iz postrojenja, kazao je kako imaju sve pravovaljane dozvole za rad, svi postupci i procesi su u skladu s propisima i zakonima RH, što je potvrđeno i zadnjim inspekcijskim nalazom po prijav nekolicine mještana.
-Bioplinsko postrojenje u vlasništvu tvrke SLK Projekt ima sve potrebne certifikate, puput HACCAPA, te više certifikata ISO kao jedni od rijetih u RH, te vodimo sve potrebne evidencije. Obzirom da se nekolicina mještana žalilo kako se u posljednih godinu dana osjeti neugodan miris, po njihovim navodima oko pet ujutro, te oko 23 sata navečer, želimo istaknuti kako u navedenom vremenu nema nikakve manipulacije na postrojenju, time ni mogućnosti širenja mirisa. Smjene završavaju u 21 sat, a započinju u 7 sati ujutro. Također, ističemo kako se bazični sastav sirovina od početka rada bioplinskog postrojenja nije značajnije mijenjao, a time niti u zadnjih godinu dana, pa ne vidimo razlog da tri godine nije bilo mirisa, a sada ima. Sve sirovine koje koristimo su u skladu sa zakonom i standardima RH, glavna sirovina je kukurzna silaža u najvećem postotku, te stajski gnoj. Ne koristimo gnojovku. Povremeno, u izuzetno malim količinama, koristimo zeleni otpad iz kuhinja kućanstava koje prikuplja Grad Daruvar. Ta komponenta ima samo otpatke kuhinje, nema kostiju, mesa, jaja, plastike niti bilo što slično. Korisitimo otpadni krumpir, lupine krumpira, klice, te škrobnu vodu od bivšeg Francka danas ASC. Od ostalih sirovina, koristimo povremeno pivski trop i pivski kvasac, te banane. Od svega navedenog možete sami zaključiti kako ne bi trebalo biti neugodnih mirisa, osim možda od stajskog gnoja. Sve navedeno može se provjeriti.
Kukuruznu silažu otkupljujemo od svih zainteresiranih mještana Hercegovca, a u okruženju surađujemo s preko stotinu kooperanata već četvrtu godine, te na na taj način imamo suradnju sa zajednicom, a zajednica ostvaruje značajan godišnji prihod od prodaje kukuruzne silaže.
Posebno naglašavamo kako je tvrka SLK Projekt smještena u industrijskoj zoni koju je Općina Hercegovac utemeljila, te da postoje i drugi dionici u zoni. Možemo primjerice, navesti problem nerazvrstanog kanalizacijskog i oborinskog sustava u Hercegovcu. Tvrtka SLK Projekt je kao donaciju uredila i opremila dnevni boravak Osnovne Škole u Hrecegovcu, te su također donirani novi prijenosni PC uređaji za učenike. Bili smo i donator NK Hajduku iz Hercegovca, a ističemo i kako smo spremni i na daljnje donacije i ulaganju u zajednicu.
Menađment tvrtke SLK Projekt d.o.o. je od samog početka otvoren za dijalog sa svim sumještanima, a što je u više navrata i potvrđeno, stoji u odgovoru kojeg potpisuje direktor Sebastijan Vukušić.

PODIJELI S PRIJATELJIMA!