ALFA GABI Evo zašto sam Zagreb zamijenila Bjelovarom i u što sam se zaljubila u novoj sredini!

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

BJELOVAR – Tisuće ljudi u središnjoj Hrvatskoj svakog se dana budi uz glazbu s Alfa radija i glasove mladih voditelja Ivana Ilekovića i Gabrijele Čuljak. I dok je Bjelovarčanin Ilek, kako ga od milja zovu njegovi kolege na poslu, svojim sugrađanima već dobro poznat, Gabi je relativno nova u bjelovarskoj sredini. Porijeklom Hercegovka, rođenjem Požežanka, boravištem Osječanka i Zagrepčanka, prije godinu dana se skrasila podno Bilogore. Mlada voditeljica u razgovoru za naš portal otkriva detalje o tom životnom potezu, ali i brojne druge zanimljivosti iz svoga života.

Gabi, pa otkud ti u Bjelovaru?

Došla sam ovamo zbog posla. Budući da sam prije otprilike godinu dana završila fakultet, taman sam nekako pri završetku dobila ponudu da dođem raditi na Alfa radio. Svidio mi se koncept radija, veselilo me što nas sluša cijela središnja Hrvatska i što ću baš ja imati priliku biti za mikrofonom. Što se samog grada tiče, mlada sam i nekako si uvijek mislim – kad ću ako neću sada mijenjati sredine u kojima živim. Odlučila sam mu dati priliku. Evo me godinu dana poslije, Bjelovar mi se svidio i nisam ni sekunde požalila.

Opiši nam malo svoj posao i atmosferu na Alfa radiju…

Od pola sedam ujutro do pola dvanaest moj kolega Ivan i ja dijelimo svoje misli, ideje, male razgovore u ‘Jutru na Alfa radiju’. Tako da je moja prvotna i najdraža funkcija ta što sam radijski voditelj. Osim toga, radim na sadržaju kao programski producent i pripremam program koji ćemo emitirati sutradan. Kreiram i sadržaj za društvene mreže koje povezujemo s eterom, a možete me ponekad čuti i u večernjoj smjeni. Tako da, ima tu multitaskinga koji volim, a sve je to ljepše i lakše uz ekipu s kojom radim. Kod nas je atmosfera uvijek radna, ali opuštena. Veselo je i kad imamo najviše posla i kad nam je laganica. Uvijek nekako stignemo naći vremena za šalu. Volim što si čuvamo leđa i volim što se kužimo. Lijepo je kad na posao ideš bez grča u želucu, a za to sam najzahvalnija Alfa ekipi.

Je li posao na radiju ono što su oduvijek željela ili si u tim vodama završila slučajno?
Najiskrenije, na to za vrijeme svog prvog fakulteta nisam ni pomislila, a ni prije. Uvijek se volim našaliti kako je u tome najveća čar – što nisam imala pojma da se ovim zapravo želim baviti. Ja sam diplomski studij na Novinarstvu u Zagrebu upisala jer sam voljela pisati i to je bila moja prvotna želja. S tim sam se kao student i bavila, čak sam se studentski okušala i u jednoj televizijskoj emisiji. Radila sam i PR i marketing koji su isto dio naše struke. Nakon toga mi je samo radio ostao za probati kako bih sama shvatila u čemu se najbolje snalazim, što mi se najviše sviđa. Zaposlila sam se prvo na zagrebačkom radiju Gold FM kao programski producent dok sam još bila student i shvatila da uživam u tom poslu. Radila sam i tamo s krasnim ljudima na sadržaju i društvenim mrežama, znala nekad uskočiti i u eter…. I to je bilo to. Ostalo je kratka povijest. Nekako sam shvatila da se u tome pronalazim. Nakon faksa došla sam na Alfa radio i zasad je za mene to pogođena kombinacija. Volim svoj posao.

 

Rekla si da kreiraš sadržaj na radiju. Kako to zapravo u praksi funkcionira?

Slušatelji su stvarno za nas na Alfi najvažniji i sadržaj kreiramo prema njima. Znaš koja je tvoja ciljana publika, neke osnovne informacije i onda prema tome odlučiš što bi bilo najbolje pustiti u eter. Svi mi razgovaramo o tome što bismo mogli, nekad radimo događaje, nekad dajemo ‘čiste’ informacije, a nekad radimo svakodnevne životne teme za koje vjerujemo da se ljudi u njima mogu pronaći. Pričamo jedni s drugima puno, a nije nam se teško staviti u svakodnevicu ljudi jer smo i mi naš slušatelj. Živimo normalnim svakodnevnim životom, jednostavni smo, imamo svakodnevna veselja i svakodnevne probleme i radi toga je lakše kreirati sadržaj. Ja volim da to bude tema ‘iz naroda’, što bi se reklo, i da se što više poistovjetimo sa slušateljima. U tome je ključ. Složimo plan za sutradan, razradimo njegove stavke i spremni smo. Pa što bude. Nekad se nekom to ne svidi i to je sasvim u redu. Ona narodna kaže ‘nije se rodio onaj tko bi svima ugodio’, u tome je čar. Svaka kritika je dobrodošla i ona je dobar poticaj za poboljšanje.

Rođena si u Požegi, živjela u Osijeku, Zagrebu, sad u Bjelovaru… Što je bolje, mali ili veliki grad?
Ja sam iz Požege otišla na preddiplomski studij Informatologije u Osijeku, a na diplomski studij Novinarstva sam otišla u Zagreb. I iz Zagreba sam došla u Bjelovar, s tim da sam u međuvremenu na dvije sezone, nekoliko mjeseci živjela na moru. Ja volim mijenjati sredine. Nedostaju mi moji ljudi iz sredina koje napustim, ali tu smo si i vidimo se redovito. Volim taj osjećaj kad dolaziš u novo mjesto i čeka te svašta novo. Volim upoznavati nove sredine i nove ljude. To zvuči kao neka patetična floskula, ali stvarno je tako. I budući da je tako, nije mi ni najmanje smetalo što sam iz Zagreba došla u manju sredinu poput Bjelovara. Kod velikih mjesta je super što imaš više  sadržaja i prilika, a kod manjih sredina je dobro što su toplije, manje je u njima stresa, žurbe i više se povežeš s gradom fizički. S njegovim ulicama, kafićima, šetnicama… Što ne isključuje činjenicu da ti se to može dogoditi i u velikom gradu – kod mene je to bilo u oba slučaja. Obožavam svoj dom u mom malom selu Radnovac pored Požege, obožavam Osijek, Zagreb, a osvojio me i Bjelovar. Sve je stvar perspektive, bit će ti onako kako si sam napraviš. Pa mi je zapravo svugdje bilo dobro i na ništa se ne mogu požaliti.

Što te konkretno osvojilo u Bjelovaru?
Kod Bjelovara su mi se svidjeli ljudi, nekako smo se našli, to prvenstveno. Volim što se imam gdje prošetati i volim što mogu biciklirati do okolnih mjesta, jer je sve nekako tu. Svidjela mi se blizina svega, što ne moram žuriti da stignem. Uz to, moram priznati da ja imam onu hrvatsku osobinu dosta istaknutu, a to je da volim s društvom ‘kafenisati’, pa mi je stvarno sjelo što imam gdje uvijek popiti kavicu. Ipak je Bjelovar postigao svjetski rekord po broju kafića! Volim i što imam gdje izaći i plesati, kad mi dođe. Sve to mogu dogovoriti i pola sata prije jer je tu, blizu. Nema stresa, nema gužvi. Na paviljonu uvijek volim popiti kavicu za van, prekrasan mi je taj dio. A šetnje Borikom su nešto što stvarno radimo često. Kad se natjeramo, moja ekipa i ja otrčimo nekoliko krugova, a znali smo zaigrati i košarku. I to mi se jako sviđa, što je tamo uvijek hrpa ljudi koji su se skupili radi nogometa, odbojke, vježbe, šetnje… Volim što možeš upoznati ljude i što je uvijek dobra atmosfera. To me podsjeća na igrališta iz djetinjstva. Svi smo se sa svima družili i uživali u sportu. Bez nadobudnog natjecateljskog duha, onako radi zabave.  I naravno, najbitniji mi je šećer na kraju – a to je priroda. Luda sam i za okolicom Bjelovara. Vikendom često idem do Kamenitovca u šetnju, nedavno smo posjetili Moslavačku goru, a nekoliko puta smo bili na Kalniku, mislim da smo posjetili i sve ribnjake u okolici. To mi je najdraža aktivnost i stvarno me veseli što je sve blizu, pa to mogu vikendom. Ja sam dijete sa sela i uživam u poljima, na livadama, volim taj čisti zrak i stvarno sam presretna što to uvijek u Bjelovaru mogu. To znaju i moji ljudi koji mi dođu u posjet – uvijek će nekako, barem jednom dok su kod mene, završiti u nekoj šumi, u šetnji.

Znači, ‘kliknula’ si s Bjelovarčanima?
Ma našli smo se. Oni su moj ‘đir’ ljudi. Opušteni, za zezanciju. Ekipa s kojom se ja družim je uvijek za akciju, za druženje. Oni su moj ‘dom’ u Bjelovaru. Čuvaju mi leđa i da ih zoveš u pola noći, došli bi. Kad se družimo, ostanemo duže jer se zapričamo, a nijedno druženje ne prođe bez smijeha. Volim što su svestrani i uvijek za sve. I za feštu i za šetnju i za kartanje i za sendvič s parizerom u pola noći. I stvarno volim što znaju dobro feštati. Tako je kod mene doma, tako je i u Bjelovaru. Pjeva se, veseli i uvijek je pravo vrijeme za ekipu. Ljubazni su ljudi, a primijetila sam da su bjelovarski roditelji kao moji. Kad god dođem kod prijatelja, nešto se mora pojesti, bio gladan ili ne. To me baš podsjeća na moj dom. Osim toga, Bjelovarčani su i jako uspješni, djeluju dosta motivirajuće i na mene, to je jako dobra osobina. Ali najviše od svega, volim tu toplinu koju imam sa svojim ljudima u Bjelovaru. Kako privatno, tako i na poslu. Uvijek mi bude toplo oko srca kad skužim koliko srce oni imaju.

Spomenula si da si novinarstvo upisala jer voliš pisati. Nisi se toga posve odrekla, imaš svoj blog. O čemu se točno radi?

Evo odmah i link, da bacite oko: https://gabika.com.hr/ . Pišem o svemu zapravo. Moram priznati da sam na neko vrijeme sad stala zbog nekog meni nepoznatog razloga, ali sam se ponovno bacila na posao, pa imam nove tekstove spremne, samo ih još treba doraditi i izbaciti van. Za mene je on još uvijek na nekom svom početku. Zasad se bavim svakodnevnim, životnim temama, a plan mi je pisati i o stvarima koje sam dosad vidjela. Putujem, idem na izlete, planinarim, iskušavam se u nekim adrenalinskim turama i tu imam dosta materijala koji će isto ići na blog. Skupa sa slikama. Tako da, držite fige da tako i bude. Volim ja pisati, ima tu još dosta toga što treba baciti na papir.

Kako provodiš blagdane?
Ja sam imala sreću, s obzirom na ove propusnice, da budem doma za Božić, sa svojom obitelji. Žao mi je što to neki nisu mogli. I žao mi je što ni mi nismo bili svi. Mi smo inače velika obitelj s velikim krugom prijatelja, i tu smo jedni za druge najveći dio života, pa tako i za sve blagdane. Kod nas je uvijek puna kuća, a za blagdane je to najistaknutije. Ove godine nismo mogli biti svi, ali smo se zato nazvali putem videopoziva i stvarno sam Bogu zahvalna što imamo tu tehnologiju, pa su tako oni kojih nije bilo fizički, na neki način mogli biti s nama, jer su nam stvarno nedostajali. Ali smo ovako barem nekako nadoknadili to. Lijepo je kod nas za Božić, skupimo se, družimo, puno se smijemo, jedemo i komentiramo kako ne bi smjeli jesti opet, ali ćemo samo malo, ajde. Poslije blagdana ćemo na dijetu. Kad pojedeš jednu sarmu, red je da uzmeš bar još dvije. Tako je i s ostalim. No, najbitnije je da se sve to radi u zajedništvu, ljubavi i toplini. Nadam se da je tako i kod vas. Koliko god može biti, s obzirom na situaciju. Sve najljepše za blagdane želim svima, naravno…

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!