A. Novotni: Moj otac se desetljeće skrivao u jami, a majku su vrijeđali jer je za to vrijeme rodila sina!

BJELOVAR – Uskrsni dani za Bjelovarčanku Anu Novotni podsjetnik su na rastanak s ocem daleke 1955. godine. Jer, upravo tada jugoslavenski žandari odveli su ga iz njihova doma iz Korenova, i to nakon što se čitavo desetljeće  skrivao u jami iskopanoj u njihovoj „špajzi“.

-Tri dana prije Uskrsa on je kukao i u snu sanjao ružne sne, da ga tuku i maltretiraju. Nešto će se dogoditi, rekao je. I zaista, ujutro u četiri sata su došli i sve pretresli. Kad su ga uzeli, u Velikom Korenovu stali su kod nekog Petra Paunovića, tamo su ga najprije rešetali, a onda su ga odvezli u Bjelovar – ispričala je tijekom snimanja intervjua za film „Tajna zloglasne šume Lug“ u produkciji kuće Alfa d.o.o. Ana Novotni. Nakon opisanog događaja, svog oca, Valenta Hunjeta, nikada više nije vidjela. Nekoliko dana nakon odvođenja policajac iz sela njezinoj je majci poslao svoju ženu da joj kaže kako se Valent u zatvoru objesio. Vlasti im nisu dozvolile ni da ga dostojno sahrane, pokopali su ga kod živice na gradskom groblju.

-Puno godina kasnije, u ovoj državi, moj suprug je dobio dozvolu da ga premjestimo na groblje u Korenovo. Kada smo ga ekshumirali, vidjeli smo da mu je lubanja puknuta – prisjetila se Ana Novotni, dodajući kako obitelj ionako nije nikad povjerovala da se Valent doista objesio. Znali su da je ubijen.

Iako je i sam čin odvođenja tragičan i dostojan filmskog zapleta, deset godina koje su tome prethodile, a o kojima je detalje Ana Novotni ispričala za film „Tajna zloglasne šume Lug“, zvuče gotovo nevjerojatno. Za vrijeme NDH njezin je otac Valent radio kao postolar u državnom poduzeću. Stoga se, po završetku Drugog svjetskog rata, bojao odmazde te se na nagovor oca sakrio u vlastitom domu.

-Imao je iskopanu neku jamu u špajzi ako bi slučajno tko naišao, onda bi on skočio u tu jamu. Tako je on trebao ostati sakriven nekoliko dana, a ostao je deset godina. Od kraja rata do ’55. Danju se skrivao, navečer bi spavao s nama u sobi, ali je noću i izlazio van, u štalu, na polje, obilazio imanje. Upućivao nas je i govorio nam što da radimo – prisjetila se gđa Ana.

U tim nesvakidašnjim prilikama njezina majka je začela te je rodila sina. Selo ju je zbog toga osuđivalo i nazivalo pogrdnim imenima jer nisu znali da je to dijete sin njezina zakonitog supruga kojega nitko u selu nije vidio godinama.

-Zbog brata smo oca počeli zvati Mimi. Malom djetetu teško je objasniti da nitko ne smije znati za oca pa smo se dosjetili tog imena, za slučaj da ga brat spomene ili zazove pred nekim drugim, da možemo reći da zove mačka – ispričala je gđa Ana.

Netko u selu je ipak saznao za njihovu tajnu i sve prijavio vlastima. Njezin otac odveden je i likvidiran, bez suđenja i dokaza da je ikomu učinio išta nažao. Baš kao i stotine drugih nevinih ljudi iz okolice Bjelovara, većina kojih je skončala u mračnoj šumi na kraju grada, Lugu.

Sudbina Valenta Hunjeta samo je jedna u nizu o kojoj u filmu, koji je pri samom završetku, govore živući svjedoci toga vremena. Svjedoci koji su mračnu tajnu čuvali godinama, strpljivo čekajući trenutak kad će ona biti otkrivena svijetu…