Čanić: Oca nismo spominjali do devedesetih godina. Ako bi tko i pitao, rekli smo da je nestao…

-Ja se dan danas okrećem da vidim prati li me tko. I moram paziti što govorim. Takva su vremena, na žalost, još uvijek. Bez obzira što je prošlo 70 godina… – ispričao je, među ostalim, na snimanju filma „Tajna zloglasne šume Lug“, koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana, Branimir Čanić. Njegov otac bio je među tisućama sudionika križnih puteva, marševa na kojima su život izgubili brojni nedužni ljudi. Mnogi on njih u Bjelovaru, upravo u Lugu. Branimir nema niti jedan pisani dokaz da je i njegov otac skončao ondje jer je nekadašnja vlast te zločine na sve načine nastojala zataškati, međutim Čanić je to čuo od živih svjedoka. Doduše, tek puno, puno godina nakon što se zločin u Lugu dogodio.

-Živjeli smo u Koprivnici do ’53. godine, a nakon toga smo se morali preseliti u Zagreb jer se Koprivnica morala očistiti do trećeg koljena od onoga što je bilo do ’45. Kad nam je učiteljica u školi u Zagrebu postavila pitanje gdje nam je za rata bio otac, sestra i ja smo odgovarali da je nestao. Mi smo baratali tim pojmom – da je nestao. O ocu nisu željeli puno govoriti ni majka, ni njegovi roditelji, odrekli su ga se. Tako je bio nestao do devedesetih kad sam ja počeo čačkati, propitivati, tražiti dokumentaciju. Masu dokumentacije imam, to je za moje potrebe, da vidim kako je živio, gdje je radio, kako je radio i kako je završio. A s 33 godine strijeljan. Definitivno, nema uopće zbora o tome – kaže Čanić.

-Još dok je bio živ, baka i teta ocu su u logor donosile hranu. Majka nije mogla jer je bila trudna. A moj ujak  je bio u toj brigadi braće Radić. On je znao za očevo strijeljanje, ali majku nije pustio onamo jer je bila trudna. U svakom slučaju, tu završava očev križni put, ovakav ili onakav. Strijeljan je – kaže Čanić. Iako je u više navrata od ujaka pokušavao otkriti detalje strijeljanja, nije mu to pošlo za rukom. Ujak je ostao odlučan da sačuva tu tajnu. Ipak, Čanić je bio uporan pa je uspio doći do određene dokumentacije i svjedočanstava na temelju kojih je dobio približnu sliku o tome što se dogodilo njegovom ocu.

-Kad je bio u logoru, iz OZNA-e su zvali njegove kolege iz Koprivnice koji su svjedočili protiv njega. Nakon toga je strijeljan – kaže Čanić koji ni dan danas nije otkrio gdje je sahranjen njegov otac. Sluti tek da je, zajedno s ostacima stotinama drugih, uglavnom nedužnih ljudi, skončao u zloglasnom Lugu. Istina o tom, najvećem gubilištu na ovim prostorima, na vidjelo je počela izlaziti tek početkom devedesetih godina, kada su krenula prva iskapanja koja su rezultirala pronalaskom više od 200 kostura. A neotkrivenih grobova u Lugu navodno ima još… Detalji o događanjima u šumi na kraju grada uskoro će biti otkriveni u filmu „Tajna zloglasne šume lug“, koji je snimljen u produkciji kuće Alfa d.o.o. i ušao je u finalnu fazu izrade.