Natalija: Djeca nam često dođu zapuštena, no ima nešto što nam pada puno teže od toga…

Čazmanka Natalija Vinceković je udomiteljica od 2013. Na to se odlučila na nagovor susjede jer je i do tada, kroz smijeh kaže, bila gotovo pa teta čuvalica, a osjećaj koji pruža udomiteljstvo je teško opisati.

-Djeca nam dođu nekada i zapuštena i onda kada ih podigneš i pružiš im ono što nisu imali, to je lijep osjećaj. Lijep je osjećaj pomoći nekome, što da vam kažem – priča Natalija u trenutku dok uspavljuje dijete.

Ona je do sada pomoć pružila za 15 mališana koliko ih je ukupno udomila. Trenutno ih je kod nje troje, a do sada je šestero te djece i posvojeno, uskoro bi trebalo biti i sedmo. Prvo posvojenje je njoj i suprugu, priznaje, teško palo.

-Došle su nam beba od osam mjeseci i njena sestra od 2,5 godine i kada su nakon tri godine otišle na posvajanje bilo nam je jako teško, šok nam je bio – kaže Vinceković.

Nakon toga su Vincekovići imali godinu dana pauze od udomljavanja, ali su nastavili jer ipak su, ističe Natalija, prije svega sretni što su djeca pronašla trajan, sretan dom i svoju obitelj. Njoj je srce puno i zbog toga što je sa svima ostala u kontaktu.

-Nema ljepšega nego kada me nazovu i čestitaju mi rođendan ili ja njih zovem za rođendan ili za Božić i Novu godinu jer se onda obavezno čujemo. Stvarno sam sretna, jesam – kroz osmijeh kaže Natalija Vinceković.

Obitelj Vinceković je još uvijek među rijetkima koja se odlučila na udomljavanje. Prošle godine je u cijeloj zemlji izdano tek 145 udomiteljskih licenci. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je stotinjak udomiteljskih obitelji u kojima je oko 200 odraslih udomljenih osoba i tek tridesetak mališana. Kako bi povećali broj udomitelja posebice za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi, država novim Zakonom o udomiteljstvu prvi put nakon 2007. povećava iznose opskrbnina i naknada. Tako će tradicionalni udomitelji kakvih je i dalje najviše umjesto 830 kuna naknade primati 1350 kuna mjesečno, a opskrbnine rastu i do 42 posto i iznosit će između 2525 i 2850 kuna po djetetu. To će svakako pomoći, ali neki neriješeni problemi ostaju. Najveći je onaj o ograničenju dobi udomitelja na 67 godina, a većina udomitelja danas ima pedesetak godina i u njega kreću nakon što se njihova djeca osamostale. Dobnu granicu treba maknuti i omogućiti udomljavanje i starijima od 67 uz pregled i procjenu Centra za socijalnu skrb pri čemu ipak treba voditi računa o dobi djeteta, napominje predsjednica Saveza udruga udomitelja Hrvatske Katarina Bojšić.

-Nećete nekome starijem od 60 godina dati dijete od šest godina, ali možete adolescente, srednjoškolce jer njih u pravilu neće uzeti jedna mlada obitelj – napominje Bojšić.

I time će i ta djeca biti dovedena u nepovoljan položaj i ostati ili u domu za nezbrinutu djecu ili na listi čekanja za isti.