Što to od javnosti skrivaju bivša i sadašnja ravnateljica JURE?

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Pristup informacijama ključni je antikorupcijski mehanizam, izjavila je ovih dana u Hrvatskom saboru, u sklopu rasprave o izmjenama Zakona o pravu na pristup informacijama, Mostova zastupnika Marija Selak Raspudić. Nema novinara koji neće potpisati tu njezinu izjavu. A novinari najbolje znaju kako je ponekad teško doći do željene informacije. Uzmimo za primjer Bjelovarsko-bilogorsku županiju u kojoj su za vrijeme župana Damira Bajsa mediji, iz same županije i njezinih tvrtki i ustanova, dobivali samo informacije za koje su vladajući ocijenili da su pogodne za objavljivanje. Redovito se događalo da se novinarima nije odgovaralo na upite, a posljednja dva tjedna posljednje izborne kampanje na adrese medija koji su se usudili propitivati rad županijske vlasti, prestala su stizati priopćenja iz Županije te pozivi na protokolarna događanja. Da budemo jasni, ne priopćenja i pozivi vezani uz izbornu kampanju, već uz redovan rad Županije i njezinih tijela.

Jedna od prvih promjena nakon ustoličenja nove županijske vlasti na čelu sa županom Markom Marušićem koju su novinari međusobno glasno komentirali odnosila se pristup novog župana njima samima, medijima. Marušić se svima javljao na telefon, odgovarao na sva pitanja. U svoju je službu za informiranje, uveo novu praksu – odgovara se na sve novinarske upite, brzo i istinito, bez obzira na to koliko pitanja bila neugodna. Tim su se primjerom poveli i novi šefovi većine županijskih ustanova i tvrtki. Tako je tijekom posljednjih nekoliko mjeseci javnost doznala o poslovnim i financijskim malverzacijama u Županijskoj upravi za ceste, problemima u zdravstvenim ustanovama, Vodoprivredi, svemu onome što se godinama skrivalo. U nekima od tih primjera u praksi je doslovno zaživjela gore spomenuta tvrdnja – pristup informacijama ključni je antikorupcijski mehanizam.

No, da je neke stvari nemoguće promijeniti preko noći, potvrđuje i primjer pojedinaca koji su nastavili provoditi model po kojem je funkcionirala Bajsova administracija. Jedan od tvrđih oraha i u Bajsovo vrijeme bila je Javna ustanova Razvojna agencija BBŽ (JURA) u kojoj su redovito odugovlačili s odgovaranjem na medijske upite, a tadašnja ravnateljica Slobodanka Čalić prakticirala je svojevrsnu igru ‘mačke i miša’ s medijima pa bi izbjegavala odgovarati na pitanja koja joj nisu išla u prilog. Tako, primjerice, unatoč brojnim upitima, javnost nikada nije saznala na koji je način plaćeno 80 tisuća kuna vrijedno doškolovanje njoj i aktualnoj ravnateljici JURE Snježani Bogović Bradvica. Podsjetimo, riječ je o studiranju na poslijediplomskom studiju na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu koje su im odobrili bivši župan Damir Bajs i dožupan Neven Alić. U našu redakciju nikad nije stigao niti odgovor na upit vezan uz planiranje projekata za Razvojni sporazum Sjever koji smo u JURU poslali još 29. rujna ove godine.

Nakon što smo neslužbeno doznali kako su na prvoj sjednici novog Upravnog vijeća JURE koncem kolovoza odbijena izvješća o poslovanju te ustanove, za komentar smo zamolili sve članove Upravnog vijeća, no nitko od njih nije nam želio otkriti razloge odbijanja i detalje rasprave s tadašnjom ravnateljicom Slobodankom Čalić. Nakon druge sjednice Upravnog vijeća na kojoj je, među ostalim, izabrana nova v.d. ravnateljica Snježana Bogović Bradvica, pismenim putem smo od predsjednika Vijeća Kristijana Kalamize zatražili zapisnike, jer nam je sam Kalamiza priznao da je bilo riječi o nekim sumnjivim imenovanjima članova u bivše Upravno vijeće. No, Kalamiza nam nije ustupio zapisnike već nas je, tek tjedan dana nakon pismenog upita, uputio na samu JURU.

Tjedan dana nakon novog upita, iz JURE nam stiže odgovor, ali u privitku maila nisu zapisnici koje smo tražili, već zaključci sa sjednica, odnosno maksimalno skraćeni zapisnici u kojima se čak ne navode niti imena članova Upravnog vijeća u raspravama o pojedinim temama. Pa smo ponovno poslali upit u JURU i zatražili zapisnike. Još ih nismo dobili.

Riječ je, inače, o dokumentu koji druge županijske i državne tvrtke, poput Doma za starije osobe Bjelovar ili Doma za odrasle osobe, objavljuju na svojim web stranicama. Dakle, javni su jer ništa u javnim ustanovama koje se financiraju novcem poreznih obveznika ne bi smjelo biti tajno. Stoga se u situaciji kad netko odugovlači s ustupanjem informacija koje će na koncu morati ustupiti jer ga na to obvezuje gore spomenuti Zakon o pravu na pristup informacijama, nameće logično pitanje – što taj netko, u ovom slučaju nova šefica JURE, pokušava sakriti. Je li riječ o detaljima oko već spomenutog plaćanja školarina za nju i njezinu prethodnicu? Ili možda enormnom rastu rashoda JURE na ime intelektualnih usluga, na što je na posljednjoj sjednici Županijske skupštine upozorila predsjednica Ivana Jurčević Piščević? Ili nečem trećem?


PODIJELI S PRIJATELJIMA!