Javnosti prodaju moral, a dilaju sve u šesnaest. Tko je tu lud?

Piše Gordan Malić

Loša vijest je i dobra. Ovisi na što staviš naglasak.

DORH samostalno i neovisno pravosudno tijelo – uhitilo je ministra gospodarstva Darka Horvata. Vijest da je umočen neki ministar kod nas nije toliko spektakularna. Ali senzacionalno jest da se radi o ministru u mandatu i da je spakiran bez znanja premijera Plenkovića. Otud i iznenađenje u njegovom kabinetu. Milanović ga je lijepo upozorio da drži oko na istragama i da pazi koga imenuje u DORH kao što je radio on, a takva je bila i sva prethodna praksa. Otkad pamtim, a to više nije ni tako kratko, Državno odvjetništvo bilo je produžena ruka izvršne vlasti. Svi neprocesuirani ratni zločini,  pljačke i utaje, velika i mala mita, kao i sve ono što je procesuirano, imalo je svoju političku pozadinu i tajming. Pazilo se koga, koliko i kada se progoni (uglavnom političke protivnike), a koga ne ni po koju cijenu (npr. svoje).

U mandatu Plenkovićeve vlade, USKOK kao posebno državno odvjetništvo specijalizirano za progon najviših oblika kriminala, postavlja nove standarde. Uglavnom uhićuje osobe povezane s izvršnom vlasti bez da se s njom konzultira. U svibnju 2020., uoči samih parlamentarnih izbora zbog „slučaja vjetroelektrane“ uhićena je HDZ-ova državna tajnica Josipa Rimac, a s njom i nekoliko državnih službenika.

HDZ-ovog gradonačelnika iz Ivanić Grada, hrvatski FBI kazneno progoni zbog besplatnog parkiranja na aerodromu Pleso, u kolovozu i listopadu 2021. Zagrebački župan, HDZ-ov koalicijski partner, uhićen je zbog 13 butelja vina i jednog privatnog ručka plaćenog iz reprezentacije.

Pratim Crnu kroniku godinama i tako rigorozan tretman kaznenih djela na rubu prekršaja nisam evidentirao od 1945. i idejno-političkih kaznenih mjera koje je protiv svojih članova izricala Partija (ukor, strogi ukor, ukor s posljednjom opomenom i posljednja pomast).

Sada je uhićen i aktivni ministar. Ne samo to, u medije su iz DORH-a procurila i druga imena (Boris Milošević potpredsjednik vlade, ministar Josip Alardović itd.) koji još nisu ni osumnjičeni, a već su praktično inkriminirani. Zašto je to tako? Uvjeren sam da je to zato jer se u DORH-u nitko ne boji izvršne vlasti. To je definitivni znak neovisnosti o izvršnoj vlasti, a ja bih rekao i demokracije. S Milanovićem, kao premijerom, bogme nije išlo tako…

Jesu li šefovi DORH-a danas posve neovisni? Neovisni od drugih utjecaja, od svojih ambicija i idejnih uvjerenja, karijerističkih kompromisa, raznih lobija, loža…? Tko to zna.

Prije osam godina na portalu Index objavio sam seriju tekstova o političkom inženjeringu kojeg je DORH, kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo, provodio tijekom istrage o Ivi Sanaderu i HDZ-u. Prije svega stvarajući medijsku histeriju uoči izbora 2011. putem odabranih medija, baš onih koji su Sanadera u njegovom aktivnom mandatu najviše podupirali. Uglavnom, izdanjima medijskog tajkuna Ninoslava Pavića (Globus, Jutarnji list). U predizbornom intervalu objavljeni su deseci tajnih svjedočenja, iskazi zaštićenih svjedoka, transkripti iz DORH-a nemilice su curili u redakcije.

Iz dana u dan gradila se slika o kriminalnoj stranci koju je u tom trenutku vodila Jadranka Kosor, ona koja je omogućila DORH-u da nesmetano radi i istražuje… Kao novinar koji se u Sanaderovom mandatu istaknuo nekim istraživanjima za koje nije bilo sluha ni u DORH-u, ni u mom matičnom „Jutarnjem listu“, javno sam se upitao zašto najviši dužnosnici u DORH-u koji su do jučer štitili Sanadera, danas krše zakon o tajnosti istraga kako bi ga utamničili, a njegovu stranku proglasili zločinačkom organizacijom? Moj jedini zaključak bio je: da se očiste i pređu Jordan, tj. u idući mandat.  

Zašto ovo govorim? Jer su svi zaboravili ono što sam tada objavio na INDEXU u serijalu „Manipuliranje javnošću“.  Naslov jednog od tekstova bio je: „Index otkriva tajnu vezu Josipovića, Vojkovića, Pavića i Bajića!“

Kako znam da je to zaboravljeno? U policijskoj istrazi o curenju tajnih iskaza u medije, poduzetnik Marko Vojković, u to vrijeme poslovni partner Ninoslava Pavića i osobni prijatelj predsjednika Ive Josipovića, naznačen je kao mogući prenositelj podataka u Pavićeve tiskovine. U razdoblju od 10. siječnja. do 8. travnja 2011.  policijski službenici evidentirali su 288 telefonskih kontakata između Marka Vojkovića i Mladena Bajića. Odnosno, barem tri puta dnevno. U tom je razdoblju, u javnost iscurila većina tajnih Uskočkih iskaza, od toga najveći broj u Jutarnji list čiji je vlasnik bio Ninoslav Pavić. Službeni mobitel glavnog državnog odvjetnika RH registriran na adresi Gajeva 30 A, Zagreb, Vojković je, u to vrijeme, kontaktirao 188 puta, a privatni broj Mladena Bajića 100 puta. Otprilike u istom razdoblju Vojković je 129 puta nazvao mobitel predsjednika države Ive Josipovića, 166 puta je kontaktirao broj mobitela Joška Klisovića, predstojnika Ureda predsjednika Republike i Milanovićevog kuma,  dok je broj centrale na Pantovčaku nazvao 61 put. Zagrebački poduzetnik (vlasnik lanca trgovina za kućne ljubimce) koji kontaktira s glavnim državnim odvjetnikom i Pantovčakom kao s rodbinom, imao je i vrlo frekventne kontakte s drugim službenicima u DORH-u, izravno zaduženim za predmet Sanader/HDZ.

Jedan od njih je Dinko Cvitan, ravnatelj USKOK-a (21 kontakt), ali daleko više kontakata s Vojkovićem imala je tužiteljica u predmetu Sanader, čak 66. Ona se zove Vanja Marušić i danas je ravnateljica USKOK-a. To je Plenkovićevo pravosuđe, gospodine Grbin.