Ruski avion kružio je iznad nas kao morski pas oko plijena, crtali smo likove djece da odu od našeg kombija

BJELOVAR – U Bjelovar su jučer ujutro stigle prve izbjeglice iz ratom zahvaćene Ukrajine, točnije grada Poltava koji broji više od 300 tisuća stanovnika i nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Ukrajine.

Vladimir Puskin, koji se pet godina bavio politikom i bio je zamjenik načelnika jednog od tri distrikta u Poltavi, u Bjelovar je došao s troje maloljetne djece, suprugom, roditeljima i punicom. Kakve strahove su proživjeli u svome gradu i kako je opasno bilo putovati kroz Ukrajinu Vladimir nam je na engleskom jeziku ispričao u dahu, na izletištu Vinia gdje se trenutno ova obitelj nalazi.

-Grad nije uništen, ali bilo je bombardiranja. Moja kuća se nalazi samo tri kilometra od vojnog aerodroma kojeg su ruske snage bombardirali i tome smo svjedočili. Možete misliti kako je to zvučalo i izgledalo. Unatoč svemu nisam odmah pomišljao da selim obitelj, ali jedan događaj je sve promijenio – priča nam Vladimir i nastavlja.

Susret s vojnim avionom

-Bio sam u svome kombiju s djecom i susjedom i odjednom se naglo ispred nas vrlo nisko spustio naoružani vojni avion, jako sličan ratnom avionu S22. Nisam znao da takav avion može stajati na mjestu i tako nisko se spustiti. Stao je i gledao prema nama. Shvatio sam da se dvoumi jesmo li vojska i da li da nas bombardira. Rekao sam susjedu da moramo izaći izvan kombija da vidi da smo civili inače smo svi mrtvi. To smo i učinili nakon čega je avion počeo kružiti iznad nas kao morski pas oko svoga plijena i zatim je otišao. Odmah sam s ušao u kuću s obitelji i nakon par minuta iznad kuće je počeo kružiti ogromni naoružani vojni jet-avion. Tada mi je bilo jasno da moramo otići iz svoje kuće – emotivno nam je pričao Vladimir te dodaje.

Crtanje likova djece na krovu kombija

-Zatim sam okupio obitelj, uzeli smo nešto odjeće i u dva kombija se smjestili i krenuli prema zapadu Ukrajine. To putovanje je bilo iznimno opasno. Često su iznad nas letjeli vojni avioni i helikopteri tako da sam u jednom trenutku s djecom na krovu kombija počeo crtati likove djece tako da piloti shvate da se u kombiju nalaze djeca i da nas ne bombardiraju. Tako smo onda nacrtali likove djece i na bočna vrata u slučaju napada mitraljeza s bokova – prepričava nam Vladimir.

Kaže da mu se kćerka iznimno bojala te tresla cijelo vrijeme, ali da su je tješili dok je mlađem sinu objašnjavao da idu na daleko putovanje.

-Vozili smo se prema Kijevu, ali Kijev je potpuno ukopan i ako voziš prema gradu bit ćeš upucan makar bio i Ukrajinac. Grad je zatvoren stoga sam morao raditi veliki krug oko Kijeva i tako doći do jednog manjeg grada na zapadu Ukrajine gdje smo nakon dana i noći prvi put prespavali i to u kombiju. Imali smo na putu mnogo vojnih punktova koje smo morali proći, plus u noći nas je uhvatio policijski sat pa smo morali stajati, ali nekako smo potpuno iscrpljeni uspjeli doći do Mađarske, a zatim i do Bjelovara – kaže nam Vladimir koji je mogao izaći iz Ukrajine jer ima tri maloljetne djece o kojima treba brinuti.

-Čuo sam se do neki dan s prijateljima iz Kijeva koji se se sklonili u podrum, no sada je ta zgrada bombardirana, podrum zatrpan i ne znam jesu li živi. Također prijatelj iz Poltava kojem pokušavam pomoći da dođe do Hrvatske me zvao jučer kako da aktiviraju sve sirene u našoj oblasti jer neke ne rade. Ma strašne stvari se događaju – priča Vladimir za kojeg smo i pitali je li očekivao rat.

Hvala Bjelovar

-Pa ja čak i jesam donekle jer sam bio u politici i pratio sam to sve izbliza. Većina Ukrajinaca nije, većina je iznenađena. Gledajte, ja ne mrzim Ruse. Imam puno prijatelja iz Rusije, oni su divni ljudi i ne žele rat. Ali Putin i ta banda oko njega, oni su odgovorni za sve. Putin je majmun s bombama i bojim se da je spreman upotrijebiti i nuklearke – ističe Vladimir koji nam je i objasnio kako je s obitelji završio baš u Bjelovaru.

-Došao sam na poziv prijatelja Dalibora Petrovića. On je poslovno bio u Ukrajini tamo negdje 2007. godine i postali smo prijatelji. Onda sam ja sa ženom bio njegov gost u Bjelovaru i baš smo se sprijateljili. Nazvao me i rekao dođi u Bjelovar, imamo gradonačelnika koji je spreman pomoći. Što da kažem osim hvala Dalibore, hvala gradonačelniče, hvala Bjelovar, hvala Hrvatska – zaključio je Vladimir koji do daljnjega s obitelji ostaje u Bjelovaru.